Osebujna adaptacija jedne od najomiljenijih pripovijesti braće Grimm

U jeku trenda filmskih adaptacija popularnih bajki španjolska 'Snjeguljica' nije ni prvi ni najrazvikaniji osvrt na jednu od najomiljenijih pripovijesti zabilježenih perom braće Grimm, ali neporecivo je jedan od osebujnijih.

Pablo Berger 'Snjeguljicu' je pretočio u nijemi film čija je junakinja odbačena kći paraliziranog toreadora kojeg njegova nova supruga drži zarobljenog u spavaćoj sobi. Uparivanjem postupaka tipičnih za nijemi film (naglašeni krupni planovi, izražajna gluma) s onima novijeg datuma (dinamična kamera iz ruke) Berger je stvorio šarmantno djelo u kojem postmodernizam prigrljuje melodramu s pomoću crnog humora provedenog kroz gotičku estetiku i folklorne motive Španjolske 20-ih godina prošlog stoljeća.

Takva simbioza smijeha i suza na formalnoj razini vješto reflektira samu priču u kojoj se u likovima iskustvo užitka i boli stapaju do razine nerazdvojivosti, a očituju se već u prikazu patuljaka čiji im status nakaza nameće tek ulogu zabavljanja svjetine. Glazba Alfonsa de Vilallonge pritom toliko efektno dočarava gorko-slatku melankoliju filma da bi je svaki govor samo narušio.

Režija: Pablo Berger
Uloge: Maribel Verdu, Macarena Garcia, Angela Molina
Blancanieves, Španjolska, 2012.
4/5