Paragliding: Sportski život pod oblacima
Let parajerilicom najsličniji je letu ptice, jer se zasniva na korištenju struja zraka, a koliko dobro se prirodni uvjeti mogu iskoristiti svjedoči rekord od 502 kilometra prijeđena u jednom letu
Napisala Tatjana Brebrić
Ljude su uvijek privlačili planinski vrhunci, osvajanje visina, bajkoviti pogledi s visoka i penjanje. Nakon napornog uspona i trijumfa koji dolazi s osvajanjem vrha, neki od tih ljudi su sjeli, uživali u povjetarcu, vjerojatno malo i uzdahnuli te pomislili ‘A ‘ko će se sad spuštat’. Ovako se nekako vjerojatno prvi put rodila ideja o paraglidingu, sportu za kojeg su gotovo svi čuli, ali o njemu većina vrlo malo zna. Ideja paraglidinga, odnosno lebdenja na zračnim strujama pomoću posebno dizajniranog krila potekla je od planinara, iako je nemoguće provjeriti je li prijašnji opis njenog nastanka baš posve točan.
Poput ptice
Što je zapravo paragliding? Klasični opis tog letačkog sporta je uvijek isti- paraglading je najjednostavniji oblik ljudskog leta. Parajedrilica naime nije motorizirana, već se piloti nogama otisnu s tla (povišenog) i lete pomoću napuhanog krila. Letjelica (parajedrilica) je jednostavna za transport i jednostavna za pokretanje, napravljena od neparajuceg najlona. Pilot ‘visi’ obješen s krila i orijentiran je u sjedeći položaj kako bi m bilo maksimalno udobno.
Paragliding vs. Zmajarenje
Paragliding i letenje zmajem vrlo slični, leti se po istim pravilima, i onima koji su svladali jednu vještinu lako je naučiti drugu. Razlike ipak postoje, a osnovna je u letjelici i načinu njenog upravljanja. Parajedrilicu je lakše postaviti i otisnuti, i može se složiti u ruksak i lako transportirati u prtljažniku automobila. Zmaj s druge strane, zahtijeva krovni nosač za transport, teži je od parajedrilice, veći, i jednostavno rečeno, nespretniji. Piloti nose svoje parajerilice na vrhove u Alpama, Andama, čak i Himalaje, što je sa zmajem teško izvesti. S druge strane, zmaj može biti pokrenut sa manjih prostora, odnosno uskih otvora u tjesnacima greben procjepima, i lakše pri jačim vjetrovima.
Let parajerilicom najsličniji je prirodnom letu ptice, jer se zasniva na korištenju struja zraka, a koliko dobro se prirodni uvjeti mogu iskoristi za let najbolje svjedoči svjetski rekod od čak 502 kilometra prijeđena u jednom letu. Paragliding danas okuplja velik broj zaljubljenika u letenje, iako je njihov broj teško procjeniti. U Hrvatskoj se, prema procjenama, paraglidingom aktivno bavi 200 ljudi, kojima treba dodati još 300-njak koji rekreativno lete. U usporedbi s Francuskom, koja prema procjenama ima 25 tisuća aktivnih letača, broj se i ne čini previše impresivan, ali za mlad sport, koji postoji tek 25 godina, broj zapravo i nije malen. Domaći zaljubljenici u paragliding okupljaju se u 20-ak klubova diljem zemlje, a jedan od najvećih je Parajedriličarski klub (PJK) Zagreb, koji okuplja 50 članova.
Ovisni o vremenu
- To nije samo sport, to je način života, jer jednom kad zavolite letenje, svaki dan kad je lijepo vrijeme vuče vas van. Mislim da bi većina letača istog trena potpisala da radi i vikendima, u zamjenu za to da mogu u za vrijeme radnog tjedna otići s posla kad su vani dobri uvjeti za letenje - s osmjehom objašnjava Ivica Huljek iz PJK-a Zagreb. Za razliku od zaljubljenika u neke druge sportove, ljudi koji vole paragliding itekako su ograničeni vremenskim uvjetima, a osim što je sport zahtijevan fizički za njega je potrebno mnogo znanja, postoje i druga ograničenja. Tako su na primjer najbolja poletišta na oko sat i pol vožnje od Zagreba, pa svi oni koji dolaze iz metropole uglavnom putuju na letenje, što u kombinaciji s nekoliko sati leta oduzme cijeli dan. Ipak, za dan leta iznad prirode mnogi bi rado odvojili vrijeme.Naučiti letjeti parajedrilicom nije lako i može se usporediti s polaganjem tečaja za vozačku dozvolu. Tečaj se sastoji od teoretskog dijela, koje obuhvaća 10 predavanja koja traju oko dva sata svako i praktičnog dijela, odnosno izvođenja letova.
Školovanje letača
Praktični dio podijeljen je u dvije faze, prvu od 30-tak školskih letova na malim visinama, i drugu, sa 60-tak visinskih letova s terena viših od 300 metara. Obuhvaća osposobljavanje polaznika sve do stjecanja dozvole za pilota parajedrilice. Cijena tečajeva je oko 3,5 tisuća kuna, što se na prvi pogled može činiti mnogo, ali zapravo se radi o izuzetno dobroj ponudi kad se pogleda što je sve uključeno. - Odlasci na letenje su grupni pa kada se troškovi podjele nisu veliki a tečaj pokriva troškove opreme koju polaznik koristi, instruktora i skripte za učenje. Kako se uglavnom leti vikendima, a i to samo kad su dobri uvjeti, školovanje traje i do dvije godine, dok se ne skupi potreban broj sati. Toliko letjeti, bez plaćanja opreme ili putovanja na letišta, po toj cijeni, uistinu je povoljno - objašnjava Huljek. Nakon završene škole letenja i dobivanje dozvole za pilota parajedrilice, koju izdaje ministarstvo, zaljubljenici u paragliding mogu letjeti na svim za to predviđenim lokacijama u zemlji i svijetu. Izučeni piloti tada naravno trebaju nabaviti svoju opremu, koja ako se kupuje nova može koštati i do visokih 4 tisuće eura.
Domaća letišta
Visoka brojka ne bi trebala obeshrabriti entuzijaste, jer se kvalitetna oprema može kupiti i rabljena, za mnogo manje novca, jer joj cijene kreću već od tisuću eura. Nakon položenog tečaja i opremanja letjeti je moguće posvuda gdje za to ima uvjeta (dakle, dovoljno visoko brdo s kojeg se može vinuti parajedrilica). Iznimka su samo područaa oko aerodroma, kako ne bi bila ugrožena sigurnost zračnog prometa. U Hrvatskoj postoji 15-ak registriranih letišta, dakle terena pripremljenih za polet parajedrilica, koji onda imaju i terene na kojima se piloti mogu spustiti. Leti se tako i s Medvednice, ali i na Krku, Pelješcu, Grobniku, Biokovu, Mosoru..čak i u ravnoj Slavoniji, gdje se podižu vitlom. Najidealnija je ipak Istra, u koju često dolaze i strani parajedriličari iz Slovenije, Austrije, Češke i Mađarske.
Natjecateljski letovi
Da je ovaj mladi sport sve popularniji svjedoči i činjenica da među domaćim pilotima, koliko god ih nema mnogo, njih čak 10 postiže zapažene rezultate na svjetskim natjecanjima. Najbolji je definitivno Marko Hrgetić, državni prvak, koji se može pohvaliti da je najbolji sportaš u paraglidingu u Hrvatskoj.
Natjecateljski se leti u tri discipline, prva je prelet, koji može biti slobodan što znači da se leti ‘u daljinu’ ili prelet u kojem se obilazi zadana ruta. Druga disciplina je precizno slijetanje, u kojem pilot, kao što samo ime govori treba sletjeti na točno određenu točku, dok su treća disciplina acro manevri.Iako se često svrstava u kategoriju ekstremnih sportova, za paragliding će oni koji se njime bave reći da zapravo nije ekstreman. - Malo je ozljeda, a i to su uglavnom uganuća zbog nepravilnog slijetanja. Ako se pravilno procjene uvjeti i oprema je ispravna, opasnost je izuzetno mala - kaže Huljek i dodaje kako je s druge strane, užitak neizmjeran.