Pretenciozni album na kojem je Jay-Z promašio publiku

Magna Carta... Holy Grail velikog tate male Blue Ivy vjerojatno je najpretencioznije ime albuma u zadnjih nekoliko godina, uključujući i sve one koje je na tržište pustio Kanye West.

Kakav naslov, takav album. Uz gomilu suradnika, među koje se ubrajaju prijatelji Justin Timberlake, Timbaland i Frank Ocean uz suprugu Beyoncé, reper Jay-Z opjevava svoj veliki američki san koji je ostvario unatoč ‘svima njima’. Tko su ti imaginarni neprijatelji nikad sasvim nije jasno. Kolege? Publika? Obožavatelji sasvim sigurno nisu Jay-Z-jevi veliki prijatelji.

Osim što se ne mogu svrstati u istu ligu prema životnom stilu, čini se da im Jay-Z nije nešto posebno zahvalan niti uostalom cijeni njihovu kulturu orijentiranu u velikoj mjeri na društvene medije (osim ako mu ista ne donosi gotovinu).

Glazbeno, album je ispod prosjeka. Uz prolazna vokalna gostovanja, ritam uglavnom ne prolazi osnovni test - da ga se može ponoviti nakon 30 sekundi. Nedomišljato, uz previše računalnih efekata da bi bilo ozbiljno i sempliranje starih hitova REM-a i Nirvane na način koji je, s jedne strane, potpuno antipatičan obožavateljima tih bendova, a s druge, potpuno odvojen od mlađe generacije pa ni reference na Miley Cyrus ne pomažu. Nekako se čini da Jay-Z pokušava preveslati i jedne i druge.

Glazba: Jay-Z
Album: Magna Carta... Holy Grail
Izdavač: Universal