Promatrač

Kad odgledate ovakvo što, naučite cijeniti prosječnost, pouka je koju se može izvući iz ovog filma. Oličenje najlošijega neoriginalnog i nemaštovitog ‘štanceraja’ navodno za razbibrigu.

Iz filmske obitelji ‘Psiho’, ne uspijeva čak ni u tom priličnojednostavnom i nezahtjevnom zadatku, najviše zbog svoje beskrajne predvidljivosti i izostanka bilo kakva uzbuđenja većeg od uobičajenih, iznenadnih ‘bu!’. Likovi su ravni kao daske, a posebno intrigira hrabrost redatelja koji nekakvo objašnjenje teškoga mentalnog stanja svoga glavnog lika ne smatra potrebnim, valjda zato što je tako dobro napravio film i stvorio kontekst pa misli da se to može naslutiti.

 Može, naravno, ali nikomu se nakon prvih pet minuta više i ne da. Koga baš jako zanima, riječ je o mladoj ženi prema kojoj stanodavac razvije opsesiju i redovito je siluje nakon što je drogira. To je ujedno kompletan sadržaj filma, mnogo više od toga nema; praznine može gledatelj popuniti i sâm, bez gledanja. Eventualno sâm napisati neke scene unaprijed i onda usporediti s fi lmom da vidi koliko je pogodio. Zabave radi. (V. F.)