Ratovi zvijezda u Schoenbrunnu

U carskoj palači Schoenbrunn u Beču održan je Koncert ljetne večeri na kojem je više od sto tisuća ljudi imalo priliku slušati jedan od najboljih orkestara na svijetu, Bečku filharmoniju, prenosi Euronews.

Nezaboravan događaj na lokaciji koja oduzima dah. Ispred predivne palače Schoenbrunn sto tisuća ljudi doživjelo je i jedno iznenađenje. Bečka filharmonija je izvela soundtrack iz Ratova zvijezda autora Johna Williamsa, što je bilo iznimno prikladno s obzirom da je ovogodišnja tema koncerta bila 'Glazba - Planeti - Zvijezde'. Neobična tema ovogodišnjeg koncerta je popraćena na više od 60 televizijskih postaja širem svijeta što je uistinu planetarni uspjeh iza kojeg je stajala pažljiva priprema. Maestro Franz Welser-Most dirigirao je orkestrom. Program je bio neobičan za tradicionalni orkestar kao što je Bečka filharmonija, no to nije bila slučajnost već rezultat specifičnog cilja kulturne politike, kako objašnjava violist Heinrich Koll. On je član Bečke filharmonije već 30 godina. Izjavio je da su pokušali pružiti nešto vrlo popularno ljudima koji uobičajeno ne pohađaju koncerte, te da je za njih iznimno zabavno da izvedu jednu toliko drugačiju skladbu jednom godišnje.

Iako je tradicija jedan od stupova Bečana, orkestar također može izraziti i jedan neopipljiv element, bio on grad koji je sinonim za glazbu, ili predanost njegovih glazbenika. Ian Bousfield, prvi trombon u filharmoniji, objasnio je da nema ništa tako glazbeno u cijelom svijetu kao Beč. Glazba se izvodi u Beču kao dijalekt, kao naglasak, kao milozvuk. Ona nije konačna, ona je samo ljepota koja je stvorena u trenutku, rekao je.  

Ljetna rezidencija Habsburgovaca izvanredna je lokacija, ali predstavlja izazov za glazbenike. To je koncert na otvorenom, a to ponekad donosi poteškoće, objasnio je Koll. Sviramo u smjeru Schoenbrunn palače te zbog toga dolazi do jake jeke, nakon svakog fortissima glazba se vrati i pogodi orkestar u sljedećoj izvedbi, nastavlja, ali sjedeći na pozornici i gledajući tu masu ljudi čovjek se osjeća kao kralj pred podanicima. Za Bousfield je to također nevjerojatno iskustvo te kaže da je svaki put kada sjede na toj platformi svaki član orkestra spreman umrijeti za svaku iduću notu koja je pred njima. Ističe da to za njih nije posao, već život. Također je izjavio da Bečka filharmonija nije zaboravila da je glazba komunikacijska vrsta umjetnosti tako da se svaki put pokušavaju povezati sa publikom na način da publika osjeti da se orkestar njima glazbeno obraća. (Zlatko Salahović)