Senzibilitet umjetnika, moral intelektualca

Fotografski opus Mladena Tudora, sagledan u vremenu od 1954. do 2004., dosljedno je kodiran senzibilitetom umjetnika i moralom intelektualca visoko etičnih stavova.

Upravo stoga nezaobilazna je odrednica povijesti hrvatske fotografije  - stoji u zapisu Dubravke Osrećki Jakelić za katalog retrospektivne zložbe ovog autora što ju je Muzej za umjetnost i obrt priredio 2005. Sasvim novo priznanje očekuje Mladena Tudora, u lipnju u Rovinju, kada će u ime savjetodavnog odbora festivala Rovinj Photodays, primiti nagradu za životno djelo i dugogodišnje stvaralaštvo. U sklopu službenog programa festivala bit će otvorena retrospektivna izložba ovog istinskog majstora fotografije, a premijerno za Liderpress.hr donosimo neke od fotografija.

Danas 75-godišnjak, Tudor je vrlo posvećeno sudjelovao u odabiru fotografija za izložbu, što nikako ne čudi, jer je s istom posvećenošću i odgovornošću obilježeno cijelo njegovo fotografsko stvaralaštvo. Rad Mladena Tudora poznajemo kroz novinsku i reportažnu fotografiju s kojom je započeo u Vjesniku, taman u ono doba s kraja 50-ih, kada su časopisi Time i Life odredili standarde novinske fotografije pridodajući neutralnoj, izvještajnoj formi i umjetnički izričaj. U to doba, značajan utjecaj na razvoj novinske fotografije imali su Magnumovi fotografi, pa je i sam Tudor s velikim interesom pratio njihov rad. Oblikovali su ga tako radovi majstora fotografije poput nezaobilaznoga Henrija Cartiera Bressona, dominatne autorske osobnosti Magnuma, kao i filmovi talijanskog neorealizma. Tadašnji urednik Vjesnika, Frane Barbieri, imao je afirmativan odnos prema fotografiji dajući joj iznenđujuće mnogo prostora, s čime se nastavlja i u Globusu, što doprinosi stvaranju ozračja o fotografiji kao autonomnoj novinskoj vrijednosti.

Kamera Mladena Tudora, bila je usmjerena prema novinskim zadacima, pa tako svjedoči različitim sadržajima življenja i događajima neraskidivo vezanima uz vremenski kontekst. Boravi u svjetskim metropolma, ali i Dalmatinskoj zagori, bilježi zagrebačke trgove i tržnice, kosovske sajmove, gospićka dvorišta. Njegovi prikazi u sebi sadržavaju cijele priče ili eseje.

Iako je bio autor koji je snimao sa zadatkom, svaka njegova fotografija prelazi okvire novinskog zadatka. Neupitno dosljedan objektivnom izvještavanju, neutralizira intervenciju u stvarnost fotografske slike, ali s obzirom da je kod Tudora doista riječ o posebnom autorskom slučaju, uvijek je prisutno njegovo zanimanje za čovjeka i suosjećanje. Pri tom kako mnogi ističu, a što je i vidiljivo iz negovih slika, nema ni najmanje patetike ili osobnog suda. Brojne su ljudske sudbine zabilježene njegovim objektivom, a veliku pažnju posvetio je dvijema reportažama snimljenima mimo uredničke narudžbe: Povratak gastarbajtera i Luka Rijeka. Oba ciklusa posvećena su radničkom staležu i specifičnostima koje je detektirao, vješto ih zabilježivši poput filma u kojem sa svakim kadrom možemo čuti glasove i zvukove, osjetiti atmosferu jednog prošlog vremena.