Sjećate li se Bridget Jones? Stigao je i treći film
Ljubav je neiscrpna tema o kojoj se najviše pisalo, razgovaralo i spekuliralo otkad je svijeta i vijeka. Od Petrarcinih soneta do 'Pedeset nijansi sive', od 'Casablance' do 'Dnevnika Bridget Jones', od Robićeve 'Samo jednom se ljubi' do Rozgine 'Nirvane' - čini se da su romantične veze jednako zanimljive u svakoj epohi te da svaka generacija ima svoj ideal muško-ženskih odnosa, saznanja o tome što je u njima bitno te savjete kako pronaći, zadovoljiti ili zadržati partnera.
Priča, pak, o princu na bijelom konju, o čežnji (i nadi) da će se ‘gospodin Pravi’ jednoga dana ipak pojaviti - jednako je paradigmatično opće mjesto kao i nada u svjetlost na kraju tunela. Teme su to stare koliko i svijet. Autorica Helen Fielding stoga nije bila nimalo originalna u izboru teme svojih romana i posve je prirodno (i razumljivo) da se za lik svoje junakinje, koju je, doduše, sukladno njezinoj sklonosti za komičnim i vratolomnim, predstavila ‘u novom pakiranju’ (debljina, sklonost alkoholu, uporna ovisnost o cigareti, ali i svijest o neumitnom otkucavanju biološkog sata), nadahnula klasičnim romanom čežnje i neostvarenih snova Jane Austin ‘Ponos i predrasude’. Stoga ženski ideal viktorijanskih samica, g. Fitzwilliama Darcyja, nalazimo i u 'Dnevniku Bridget Jones', u liku jednog od dvojice muškaraca u Bridgetinu životu, biznismenu Marku Darcyju (u filmu: Colin Firth). Inače, autorica je bila stalna kolumnistica u 'Independentu' tijekom 1995. g., a knjiga je i nastala na osnovi njezinih kolumni.
Sjećate li se Bridget Jones?
Doista, koga ne bi zaintrigirala pripovijest o neudanim ženama u kasnim 20-im i 30-im godinama koje se bore sa svojim kompleksima i neumorno traže svoga No1, uvjerene da će se i za njih jednoga dana netko takav naći. Pritom, dakako, od silne želje da ostvare svoj san upadaju u nemoguće situacije, prave i pogrešne korake kakve smo svi činili kad smo za nečim prestrasno žudjeli. Sjetimo se, doduše, u ipak ozbiljnijem kontekstu, nezaboravnog Nerudina stiha: „Neki toliko ljube da mimoiđu i samu ljubav“…
Dakle, sjećate li se Bridget Jones? Koliko vas je obilježila njezina pripovijest, u kojoj ste mjeri dijelili njezine probleme, ili, točnije, tko se s njima nije susreo na ovaj ili na onaj način? Posve je, međutim sigurno da su romani ‘Dnevnik Bridget Jones’ autorice Helen Fielding, objavljen 1996., te njegov nastavak ‘Na rubu pameti’ iz 1999. obilježili generacije. Obje su knjige postale neprijeporni bestseleri, prodane su u 15 milijuna primjeraka u četrdeset zemalja svijeta, doživjele filmske adaptacije koje su prepunile kino-blagajne diljem planeta. Bridgetin je 'Dnevnik' proglašen jednim od deset romana koji su najbolje utjelovili i predstavili 20. stoljeće. Nakon 14 godina, dočekali smo i treći roman iz „serije“ ‘Luda za dečkom’ koji je(kao i prva dva) doživio svoju filmsku inačicu, s istom glumačkom postavom, ali s proširenim repertoarom Bridgetinih problema. Junakinja će se i dalje (neuspješno) boriti s alkoholom, debljinom i pušenjem, ali sada u njezin život ulazi i treći problem (strast) – Twitter i internet. Dakako, neizostavne će biti i neprispodobive vratolomije junakinje, neizbježne komične situacije, samohumor kojim se Bridget odlikuje i „liječi“.
‘Zarazila se’ i glumica
Filmski lik Bridget Jones utjelovila je američka glumica Renee Zellweger koja je svome filmskom zadatku prišla s nevjerojatnom ozbiljnošću i željom da se maksimalno uživi u lik obilježen optimističnim romantizmom koji će predstaviti. Zadatak je bio doista težak: valjalo se udebljati deset kilograma i usavršiti britanski naglasak, ali uporna Amerikanka spremno ga se latila. Nije ga smatrala negativnim iskustvom budući da je ono znatno pridonijelo oživljavanju lika Bridget i doista ga je uspješno obavila. Dijelom je i sama donekle svojeglava i neobična pa joj je to utoliko možda ipak bilo lakše. Primjerice, američki su joj studiji uporno savjetovali da promijeni ime, kako bi zvučalo malo „holivudskije“, što je tvrdoglava Teksašanka (majka Švicarka, otac Laponac) spremno odbila. Za svoj je pak lik izjavila sljedeće: ‘Kod Bridget najviše poštujem njezin sveprisutni optimizam unatoč brojnim preprekama i nemogućnostima s kojima je suočena. Sviđa mi se što se ruga sama sebi, ostaje na nogama i uporno nastavlja s pokušajima ostvarenja svojih snova.’ A u želji da doista bude autentična, mislila je i na najmanje pojedinosti. Tako se oštro sukobila sa šminkerima koji su joj željeli napudrati od plača zacrvenjeni nos. Inače Renee Zellweger proslavila se i u drugim hitovima: 'Jerry Maguire', 'Bolničarka Betty', 'Ja, ja i Irena', 'Studengora', za potonji dobivši Oscara za najbolju sporednu ulogu. Nakon veze s Jimom Caryjem i Georgeom Clooneyjem, 2005. stupila je u brak s country-pjevačem Kennyjem Chesneyjem, rastavši se nakon svega četiri mjeseca i tako se svrstavši, zajedno s junakinjom 'Dnevnika', u red holivudskih singlica. Simptomatično, zar ne?
Vođenje dnevnika
U namjeri da život uzme u svoje ruke, nesretna je Bridget odlučila voditi dnevnik, upravljajući se prema trima osnovnim postulatima: 1. više neće donositi novogodišnje odluke, 2. smršavit će deset kilograma; 3. naći će prijateljski nastrojenog uglađenog muškarca. Rekli bismo da se postulati i dnevnik nisu baš pokazali uspješnim sredstvima za rješavanje problema nesretne Bridget, a ni suvremena joj psihologija, kao što ćemo vidjeti, ne ide previše na ruku.
Unatoč uvriježenu mišljenju psihologa da je korisno voditi dnevnik s opisom pozitivnih i negativnih doživljaja dana radi prevladavanja problema i oslobođenja od traumi, najnovija su mišljenja upravo suprotna, a potvrdila ih je Britanska udruga psihologa i objavila u New Scientistu. Smatra se, naime, da je vođenje dnevnika štetno za zdravlje jer se opisivanjem traumi ispitanik ne rješava negativnih misli, već se samo „vrti u krug“ ne uspijevajući iz njega izaći, što pak izaziva glavobolju, probavne tegobe i nesanicu.
Za našu Bridget, rekli bismo, doista nema rješenja, ali ostat će nam u sjećanju kao umiljata, nespretna i neumorna ratnica za ostvarenje svojih snova u nesmiljenu svijetu koji je (nas) okružuje. Valja vidjeti hoće li nas neumorna Helen Fielding jednoga dana ‘počastiti’ i staračkim utjelovljenjem svog lika, pa će naša Amazonka skončati svoje dane u nekom domu za stare i nemoćne, uz obvezne redovne posjete društvu za liječenje alkoholizma. Tko zna, možda upravo tamo napokon sretne nekog svoga ‘gospodina Pravog’.