Što je suknja kraća, ekonomija je uspješnija

Previše je vatre u imenu vašeg sina pa predlažem da ga promijenite - tom rečenicom upućenom njegovoj majci počinje priča o Chin Tat Chungu, mladome dvadesetpetogodišnjem studentu dizajna čija životna načela od lipnja s velikim interesom proučavaju svjetski mediji, financijski ‘meštri’ i znatiželjan puk.

Naime, Chung, čiji su život obilježila praznovjerja i gatanja, odlučio se na pomalo neobičan pothvat i na tržište lansirao A Superstition Fund, prvi investicijski fond koji novcem ulagača barata isključivo na osnovi za mnoge neopipljivih pokazatelja kao što su, primjerice, numerologija ili mjesečeve mijene. Zapravo, odluke o tome u što, kada i kako investirati ne donosi Chung, nego algoritam ili, kao što ga je osnivač nazvao, Sid the Superstition Robot. Sid će tako izbjegavati bilo kakva ulaganja koja imaju veze s brojem 13 i nikad neće obavljati transakciju na taj dan u mjesecu. Algoritam, objasnio je Chung reporterima s BBC-ja, zna da ulaganja za mladog mjeseca imaju dobru energiju, a od onih pak od punog mjeseca treba bježati glavom bez obzira. Sidov sintetički um, u koji je uložio i Microsoft, ‘naštiman’ je tako da s vremenom prilagođava, odnosno oplemenjuje, svoje znanje novim praznovjerjem i uvjerenjima. Iako je vrijednost fonda u posljednja tri mjeseca u minusu otprilike pet posto, Chung uvjerava da to nije nikakav dramatičan pad i da se valja strpjeti do lipnja sljedeće godine kad će se doista moći vidjeti pravi rezultati pokusa.

Srećonoše u torbiciPriča o Chungovu fondu na prvu se čini poprilično besmislenom ili iracionalnom, ali financijska ulaganja uvijek su velikim dijelom plod praznovjerja, intuicije ili, ako hoćete, dobre sreće. Ona također pokušava potvrditi tezu psihologâ čija istraživanja jasno govore o tome da su ljudi, ma koliko to glasno odbijali, praznovjerniji nego što misle. Zapravo, unatoč napretku znanosti i tehnologije, tomu da iza svakog ugla vire nova egzaktna istraživanja koja demantiraju neka uvjerenja, suvremeni svijet zapljusnuo je tsunami praznovjerja, što, kažu psiholozi, nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Naime, posljednja istraživanja pokazuju da 42 posto žena uza se ima predmet za koji vjeruje da im donosi sreću i čak 77 posto Europljana priznaje da je praznovjerno. Ako se vremena ekonomske nesigurnosti nastave, bit će ih još više. Odgovor na pitanje zašto je tomu tako u ljudskoj je prirodi koja se instinktivno opire svakom nagovještaju nesigurnosti.

Super Bowl Indicator
S obzirom na to da su posljednje godine bile - (malo je reći) nesigurne i da je malotko u stanju s parolom ‘think pink’ gledati u budućnost, siguran je gubitak kontrole nad životom. Bez jasnih argumenata koji svjedoče o boljitku ljudi su skloni držati se za skute iracionalnih uvjerenja, kakva su praznovjerja, i bar tako (kucanjem o drvo, bacanjem soli iza ramena, nošenjem talismana i figurica zaštitnikâ) prizvati dobru sreću ili se, ako ništa drugo, pripremiti na nesreću. Uostalom, zašto bi i bilo loše obaviti pokoji intiman, malen ritual koji bi možda mogao prizvati dobru energiju, pogotovo onda kad su u igri veliki rizici? Ili, kao što kaže Chung, slijedite li trag novca i rizika, naletjet ćete i na veliku količinu praznovjerja.

Da je financijski sektor među najmanje imunima na bapske priče, potvrđuje mnogo rituala, znakova i vjerovanja koji već desetljećima kruže hodnicima najveće svjetske burze - Wall Streeta. Tako se priča da pobjednik Super Bowla određuje budućnost američke ekonomije. Točnije, to je vjerovanje dobilo je i - Super Bowl Indicator. Praksa je pokazala da je u 68 posto slučajeva pogodio stanje. Dakle, ako pobijedi tim National Football Conferencea, burza će rasti; pobijedi li pak ekipa iz American Football Conferencea, očekujte pad.

Dizajneri, vratite nam minice!
Predviđanja se mogu zasnivati i na dužini ženske suknje: što je kraća, ekonomija je uspješnija. Ekipa koja vjeruje u tu teoriju nabraja da su suknje bile kratke dvadesetih godina prošlog stoljeća pa su se naglo produžile uoči ekonomske krize tridesetih. S gospodarskim razvojem pedesetih i šezdesetih žene su sve više otkrivale koljena, a sa stagnacijom sedamdesetih stigla je i moda maksi sukanja. Osamdesetih su uz neon i šljokice bile popularne minice, a s devedesetima ponovno kriza i malo duže suknjice. Treba li posebno napominjati da su potkraj 2008. dizajneri u ormare trendseterica ponovno vratili maksi suknje? E, pa mi ih molimo da ih 2013. izvuku iz ormara i više nikad ne vrate na modne piste.

Za sve su krivi neboderi
Ako je nekomu teško pratiti što se nosi, možda je lakše znati što se gradi. Naime, osim prokletstva sukanja ozbiljni ulagači znaju da bi im se crvena lampica trebala upaliti svaki put kad netko najavi gradnju najvećeg nebodera na svijetu. Svijet je, naime, zapao u ekonomsku ‘gabulu’ odmah nakon gradnje Empire State Buildinga i Chryslera, a gradnju Sears Towera 1974. pratio je dvogodišnji pad burze. Malezijsku ekonomiju pak ‘satrala’ je dvogodišnja kriza odmah nakon što je pompozno predstavljen najveći neboder Petronas, a svijet je pao na koljena odmah nakon što se 2008. u Dubaiju sagradio Burj Khalifa. Ako se želite kladiti na to kad će svijet ponovno zapasti u krizu, sjetite se 2014. kad će završiti gradnja kineskoga Shanghai Strong Towera ili 2015. kad se ‘u promet’ pušta još veći, južnokorejski Incheon Tower.

Kucnite o drvo
Upravo zbog takvih više ili manje racionalnih prognoza praznovjerja suvremenom čovjeku služe kao svojevrsna slamka spasa. Izbjegavanje onoga što donosi nesreću i prihvaćanje pravila ponašanja koja donose sreću potpuno su prirodne ljudske reakcije na gubitak kontrole ili buduću prijetnju i u mnogim slučajevima mogu čovjeka ohrabriti u nastojanju da ispuni cilj ili ga pripreme na možda loš ishod. Praznovjerje je, u svakom slučaju, normalna nuspojava društvenih okolnosti i ne treba ga se plašiti dok god ne postane ograničavajući faktor u životu. Dakle, kucajte o drvo koliko god vas volja. Tako nećete pokazati da ste ludi, nego samo - ljudi.