The Shins Port of Morrow Columbia

Malo je tko znao za The Shins dok Natalie Portman nije u filmu ‘The Garden State’ rekla da njihova glazba mijenja život.

To je bilo 2004. i od tada su ti indie-glazbenici objavili album ‘Wincing the Night Away’ i, tek pet godina poslije, aktualni ‘Port of Morrow’. To je njihov četvrti album otkad su osnovani 1996. i dolazi nakon važne izmjene u postavi benda u kojem više nisu klavijaturist Marty Crandall i bubnjar Jesse Sandoval jer im je alfa i omega benda James Mercer dao otkaz. Lako bi bilo reći da se polako Božja kola gone ili da je sarma najbolja kad malo odstoji, međutim The Shins su jedan od bendova kojima unatoč svemu tom dugom iščekivanju ljestvicu ne treba postavljati previsoko. Glas koji ih prati među obožavateljima indie-rocka zato im ne ide uvijek u prilog. Pogotovo što njihov utjecaj seže do nekih umjetnika koji su mnogo kvalitetnije zaokružili svoj glazbeni proizvod, kao što su odlični Bon Iver i Mumford&Sons. Treba priznati da to uopće ne znači da su The Shins loši. Prvi sing s albuma ‘Simple Song’ jako je dobra pjesma iako je malo vjerojatno da će ikomu promijeniti život. Zvuk je uobičajeni melodični indie pop-rock, toliko standardan da je teško opisiv. Zanimljiv sloj dodaje elektronički zvuk koji se proteže cijelim albumom i zbog kojeg se primjećuje da su novih deset pjesama dečki ipak laštili u studiju.