Upomoć! Ne želim biti ćelav

Za razliku od prijašnjih istraživanja, prema kojima se vjerovalo da je riječ o nasljeđu s majčine strane, tj. o genima preuzetima od majčina oca, nova istraživanja pokazuju da se opadanje kose može naslijediti od oba roditelja

Opadanje kose ozbiljan je problem s kojim se susreću gotove dvije trećine muškaraca starijih od 60 godina. Tržište je preplavljeno različitim preparatima koji jamče ili zaustavljanje opadanja kose ili njezin ponovni rast ali nažalost mnogih to se u pravilu ne događa. No ostavimo kozmetičke preparate postrani i pozabavimo se malo poviješću, znanstvenim istraživanjima i unutarnjim uzrocima ćelavosti zanemarenima u prevladavajućem društvu 'beauty marketinga'. Kosa je skup vlasi građenih od bjelančevina, koje rastu kroz epidermu iz folikula smještenih duboko u koži i karakteristična je samo za područje tjemena. Studija provedena na Medicinskom sveučilištu u Beču istraživala je zajedničke pretke sisavaca, ptica i guštera, a zaključak je da su sve vrste naslijedile mogućnost proizvodnje kreatina. Negdje daleko u prošlosti sisavci su razvili sposobnost usmjeravanja kreatina na razvoj dlaka na tijelu.

Vlasi okupane suncemSudeći prema povijesnim zapisima, gubitak kose kod muškaraca počeo se javljati prije tisućâ godinâ. Na Bliskom istoku ćelavi ljudi bili su izloženi javnoj sramoti. U starom Egiptu razvila se cijela industrija proizvodnje vlasulja. Grci i Rimljani bili su spremni potrošiti velike svote novca na različite preparate za koje su vjerovali da će im zaustaviti opadanje kose ili potaknuti rast nove. U novijoj se povijesti pokušava iznaći uzrok opadanja kose među elementima vanjskoga okruženja. Tako je početkom dvadesetog stoljeća skupina znanstvenika vjerovala da izlaganje suncu štiti protiv opadanja kose. Njemački fizičar Seeger tada je savjetovao da tijekom ljeta treba izlagati glavu jutarnjemu i večernjem suncu. Drugi su smatrali da nedostatak svjetla i zraka uzrokuje opadanje kose što se povezivalo s nošenjem šešira. Tijekom Prvoga svjetskog rata dr. William Brady smatrao je da svjetlost igra važnu ulogu u borbi protiv opadanja kose i zaključio je da su tamnokosi ljudi skloniji opadanju kose od svjetlokosih jer tamnija kosa upija više svjetlosti od svijetle. Slične teorije obilježile su dvadesete godine prošlog stoljeća kada su neki fizičari također savjetovali izlaganje glave suncu, no jedino jutarnjemu.

Pilula protiv ćelavosti
U tridesetima je jedan od najuglednijih časopisa o zdravom životu izvijestio da je izlaganje glave umjetnom suncu (ultraljubičastom zračenju) kao tretman za rast kose dalo dobre rezultate, no nije upozorio na moguće opekotine prouzročene tim zračenjem. Sedamdesetih godina pionir u transplantaciji kose dr. Norman Orentreich istraživao je više od 20 lijekova za koje je vjerovao da mogu pomoći kod ćelavosti i predvidio je da će se lijek pronaći za dvije, najviše pet godina. I tako smo došli u 1992., kad je isti znanstvenik predvidio da će se na tržištu uskoro pojaviti pilula koja će blokirati testosteron koji uzrokuje ćelavost. U međuvremenu smo ušli u novo tisućljeće, a čarobne pilule, nažalost, još nema. No provode se brojna ozbiljna istraživanja iz kojih se nazire potencijalno rješenje.

Unutarnji uzroci i nasljeđeZnanstvenici se danas slažu da jedino cjelovito rješenje tog problema leži u borbi s unutarnjim uzrokom. Unutarnji uzroci mogu biti različiti: sekundarni sifilis, trauma, poremećaj rada štitnjače, bakterijske ili gljivične infekcije, anemija izazvana nedostatkom željeza ili u većini (95 posto) slučajeva genetska predispozicija. Potonje dovodi do androgene alopecije, trajnog gubitka kose na vrhu tjemena. Muškarci skloni gubitku kose nasljeđuju folikule dlake s genetskom osjetljivošću na dihidrotestosteron (DHT), hormon koji nastaje iz metabolizma testosterona. Anagena faza odnosno život zdrave dlake u vlasištu traje dvije do tri godine. Nakon toga dlaka ulazi u katagenu fazu u kojoj počinje propadati da bi na kraju, u telogenoj fazi u kojoj se folikul s korijenom dlake smanjuje, ispala iz vlasišta. Kod onih koji nemaju androgenu alopeciju taj se proces ponavlja u krug i dlake koje ispadnu zamijene nove. Kod onih drugih folikuli osjetljivi na dihidrotestosteron počinju se trajno smanjivati, sprječavajući dotok krvi i skraćujući život svake vlasi što u konačnici dovodi do prestanka proizvodnje novih vlasi. Tu vrstu ćelavosti karakterizira povlačenje linije kose iznad čela i prorjeđivanje na potiljku, zonama koje su prema istraživanjima najosjetljivije na utjecaj dihidrotestosterona. Opadanje se u pravilu nastavlja gornjim dijelom tjemena do pojave takozvane ćelavosti u obliku potkove.

Signali iz matičnih stanica
Za razliku od prijašnjih istraživanja, prema kojima se smatralo da je riječ o nasljeđu s majčine strane (geni preuzeti od majčina oca), nova istraživanja pokazuju da se opadanje može naslijediti od oba roditelja. Tako je dokazano da muškarci čiji su očevi ćelavi imaju 2,5 puta veći izgled i sami postati ćelavi u odnosu na muškarce čiji očevi nisu bili ćelavi. Rezultati sugeriraju da se kivnost na djedove s majčine strane sada može ravnomjerno rasporediti i na ostale pretke. Znatan pomak u pronalaženju uzroka androgene alopecije napravili su istraživači s američkog sveučilišta Yale otkrivši da signali iz matičnih stanica u masnom sloju kože mogu izazvati rast nove kose, što bi moglo pomoći znanstvenicima u razvoju novih tretmana protiv gubitka kose. Dokazano je da muškarci s klasičnom muškom ćelavošću još imaju matične stanice potrebne za rast kose u korijenu folikula, ali su te stanice u mirovanju i ne mogu potaknuti rast. Također je poznato da je matičnim stanicama u folikulu dlake potreban signal iz kože za rast kose. Pitanje je odakle signali dolaze? Kao što prenosi portal www.znanost.com, znanstvenici s Yalea utvrdili su četverostruko povećanje broja 'prekursora' (prethodnica) masnih stanica u koži oko folikula kose kad je počela rasti.

Najnovija istraživanja
Proučavali su miševe s poremećajem koji nisu mogli proizvesti te masne stanice. Vidjeli smo da kosa raste u ciklusima, no kod miševa s poremećajem, folikul ostaje zarobljen u fazi mirovanja unutar ciklusa. Znanstvenici su ubrizgali masne stanice iz zdravih miševa u miševe s poremećajima. Nakon dva tjedna iz folikula je počela rasti dlaka. Istraživači su također otkrili da prethodnica masne stanice iz trombocita proizvodi izvedeni faktor rasta - na razini 100 puta većoj od okolnih stanica što, izgleda, potiče folikul na aktivnost čija je posljedica rast kose. Ubrizgavanje faktora rasta u kožu miševa s poremećajima uspjelo je pokrenuti rast kose u 86 posto folikula. Drugi znanstveni tim iz New Yorka otkrio je čak osam gena koji podupiru androgenu alopeciju, među kojima se ističe gen nazvan ULBP3 koji može biti uzročnik propadanja organa u tijelu. Kod muškaraca koji nemaju problem ispadanja kose gen nije prisutan u folikulima, a pronađen je kod onih kojima kosa ispada. Pronalazak gena povezanih s autoimunim bolestima poput reumatskog artritisa i dijabetesa tipa 1 omogućio je razvoj lijekova za spomenute bolesti stoga se znanstvenici nadaju da ih je to otkriće dovelo pred sam cilj - pronalazak lijeka za trajnu ćelavost.