Urban knitting
Imamo igle za pletenje i one za kukičanje. I možemo ispričati prepletene priče. Sklonite se. Stiže vunena oluja!
Zvali ga ‘urban knitting’, ‘yarnbombing’, ‘yarnstorming’, ‘guerilla knitting’ ili ‘graffiti knitting’, naziv ionako nije važan. Bitan je rezultat. Riječ je o vrsti grafita ili ulične umjetnosti koji stabla, automobile, kipove, spomenike i sve moguće urbane detalje presvlače šarenim pletivom. I to nije samo hir, jer iza fenomena stoji pacifistički revolt zbog sivila grada. I optimistična životna filozofija.
Iako je prva pletena instalacija zabilježena još 2004. u Nizozemskoj, pokret se zapravo pojavio u Teksasu godinu dana poslije kada su teksaške ‘pletilje’ Knotorious N. I. T., AKrylik, Loop Dogg, PolyCotN i MascuKnitity pod grupnim nazivom Knitta Please, frustrirane svojim nedovršenim šalovima i puloverima, odlučile nekako iskoristiti ostatke pletiva. Za ideju je ponajprije bila zaslužna Magda Sayeg.
Od kvake do pištolja
Sayegova je imala trgovinu odjeće u Houstonu čiji je izlog gledao na metalno-betonsko-staklene konstrukcije preko puta. Ne mogavši više gledati ružnu okolicu i obuzeta 'sebičnom željom da oboji svoj svijet' isplela je navlaku za kvaku na vratima butika. Zatim je isplela i 'odjeću' za znak ‘Stop’ preko puta butika. Kada su se prolaznici pred njim počeli zaustavljati i fotografirati ga, Sayeg je potaknuta pozitivnom reakcijom nastavila 'opletati' prometne znakove u ulici. Posao je zatim proširila i po ostatku svijeta, ali se okanila znakova dajući sasvim novo značenje svojim instalacijama: njezino je pletivo obavilo parkirališne uređaje za naplatu u Brooklynu, stabla u Austinu, autobus u Meksiku, statue u Parizu, Soho u Londonu, gradske detalje u Washingtonu, New Yorku, Hollywoodu i Sydneyju i pištolj osmometarske statue vojnika na Baliju simbolički neutralizirajući nasilje.
- U ovom svijetu tehnologije, prekomjernog razvoja, sa sve manje stabala i sve više betona, sposobnost da uljepšamo svoj okoliš zapravo je moć - izjavila je tada Magda. Tu su mirnu, ali snažnu političku, poruku prihvatile i počele slijediti 'pletilje' diljem svijeta u pokretu ‘yarnbombing’.
Ispletene priče
Od jednostavnih toplih 'pokrivala po mjeri' pokret je munjevitom brzinom prerastao u inovacije nazvane 'stitched story'. Njihov se koncept pripisuje Lauren O'Farrell koja je pod nadimkom Deadly Knitshade osnovala londonski 'klub grafitskog pletenja' poznat pod imenom Knit the City. Koncept ‘stitched storyja’ koristi se ručno izrađenim amigurumijama, sitnim pletenim kreaturama koje pričaju priču ili upozoravaju na određenu temu. Prvi su put upotrijebljene u instalaciji ‘Web of Woe’, četiri metra dugačkoj paukovoj mreži s insektima i vilama u tunelu grafita ispod postaje Waterloo 2009. Knit the City prvi je upotrijebio i Laurenin naziv ‘yarnstorming’ kojim je želio odvojiti svoje 'grafite' u odnosu na tada već popularni ‘yarnbombing’ koji se počeo širiti svijetom (od Australije i Japana do Skandinavije i Južne Afrike) i čiji su uraci bili dlakave kape i vuneni brkovi na statuama ili pletena srca na ulicama za Valentinovo.
- Po Londonu se ne možete kretati bombardirajući ljude oko sebe. ‘Yarnstorming’ zvuči mnogo kreativnije nego destruktivni bombing - objašnjava O'Farrell koja je počela plesti prije šest godina kako bi si odvukla pozornost s mučnih tretmana liječenja karcinoma. Ozdravljenje je proslavila vežući 170 metara dugačak vuneni šal oko lavova na Trafalgar Squareu.
Svijet je ludo mjesto
- Stalno nas ispituju i prozivaju zbog naših malih pletenih instalacija. Rado bismo ih ostavile da se i dalje pitaju, ali najbolje je sve jednostavno objasniti. Oslobađanje naše 'slatkaste' umjetnosti čini nas i druge sretnima i oživljava nešto čega dosad nije bilo. Jednostavno nas zabavlja staviti osam metara pletene lignje oko vrata ocu moderne biologije ili cijelu telefonsku govornicu presvući pletivom - kažu članice Knit the Cityja.
Iz njihove ulične umjetnosti progovara zadovoljstvo time što su žive. Kamena lica i revoltirana umjetnost, vele one, imaju svoje mjesto, ali život može biti jednako tako lijep, očaravati i iznenađivati na čudnovate načine. Njihov pleteni svijet šapuće:
‘Probudite se. Svijet je ludo i čudesno mjesto i svi mi u njemu moramo živjeti!’
Uz to, njihova ulična umjetnost čini i mnoge druge stvari: zaboravljenim javnim prostorima vraća dušu; cijeli svijet smatra jednom velikom galerijom; ohrabruje druge da svoje gradove vrate život na najnezamislivije moguće načine.
- Vrlo smo strastvene u svojim uvjerenjima. Imamo čvrsta stajališta i velike ideje, a promjene kojima će svijet postati bolje mjesto mogu se unositi sa smiješkom umjesto grimasama te šapatom umjesto buke. Naša umjetnost, voljeli je vi ili ne, mijenja način na koji ljudi gledaju na vlastiti svijet. Kako ćete ga promijeniti, ovisi jedino o vama. I u tome je cijeli smisao. Stoga vam ne moramo govoriti što biste trebali vidjeti u našem pletenju. To je vaš um i vaš svijet - tako na svojoj internetskoj stranici o svojim uvjerenjima piše londonska grupa.
‘Knitt and run’
Kao i svaka urbana gerila, i urbano se pletenje u gradovima najčešće progoni. Stoga su pletači svoje instalacije postavljali pod okriljem noći, s pletenim maskama na licu i bez svjedoka. No za razliku od ostalih gerilaca na njihovo se interveniranje u okoliš najčešće gledalo blagonaklono. Razlog je možda u tome što je tu riječ o nenasilnim instalacijama koje je lako ukloniti, ali velikim dijelom i u pozitivnim reakcijama ljudi.
Članice Knit the Cityja policija je ispitivala samo jednom, i to kada su spajale pletivo oko telefonske govornice nasuprot Big Benu.
- Istoga trenutka kad smo rekle da je riječ o zanatskom projektu, sve je bilo u redu. A jedan od policajaca slikao nas je uz govornicu kako bi naš rad mogao pokazati svojoj ženi - prisjeća se O'Farrell. Potencijal spajanja umjetnosti i pletenja prepoznali su i umjetnici poput Rachael Elwell. Ona je pokrenula projekt ‘Crocheting Accy’ u kojem prolaznike u marketu Accrington uči kukičati cvjetne instalacije.
- Zaključila sam da pletenje izaziva snažne vibracije. Svatko s njime ima socijalnu vezu - ističe Elwell. A to bi moglo objasniti i sve veće zanimanje umjetničkih institucija za pretvaranje uradaka ‘yarnbombera’ i ‘yarnostormera’ u službena umjetnička djela. Stoga ne začuđuje što je Belfast nedavno preplavljen djelima ‘yarnbombera’ uz potporu Craft Northern Irelanda, vladine organizacije za potporu zanatskoj industriji. Magdu Sayeg sve više zovu iz brojnih gradova po cijeloj Americi da 'oživi' njihove ulice, a O'Farrell sve teže spaja svoje gerilske aktivnosti s podučavanjem budućih ‘yarnbombera’ u sklopu dobrotvornih događaja.
* Tekst je iz Liderovog lifestyle magazina Lider trend