Vještina aranžiranja cvijeća

Cijeloga života jedan vjerni prijatelj je uvijek uz nas iako nam se, češće ili manje često, događa da tog prijatelja ne primjećujemo - barem dok nam ne zatreba - primjerice za proslavu rođenja, promociju, vjenčanje ili pak da se dostojanstveno rastanemo od nekoga nama dragog.

Taj dobar i strpljivi prijatelj je cvijeće. Cvijeće je svuda oko nas – u prirodi, u vrtovima i dvorištima, na balkonima, u našim domovima, a nađe ga se i u poslovnim prostorima.
Iako ga ponekad previđamo, cvijeće nas naprosto mami svojim predivnim oblicima, bojama, mirisima, teksturom ... Te karakteristike cvijeća toliko su zanimljive i jake da su se zbog njih ljudi upustili u aranžiranje još u drevno doba, što znamo iz mnogih zapisa i povijesnih činjenica.

Tako je 1922. godine engleski arheolog Howard Carter naišao na posebno iznenađenje.
Osim što je u grobnici faraona Tutankhamona u Dolini kraljeva našao izuzetno mnogo predmeta koji su slabo poznatog faraona pretvorili u najpoznatijeg na svijetu, naišao je i na dobro sačuvani vjenčani buket od cvjetova lopoča čije su stabljike bile povezane papirusom. Bio je to najstariji do tada nađeni primjerak smisleno izrađenog buketa.

Kako se je ljudsko društvo razvijalo, razvijala se je i vještina slaganja tj. aranžiranja cvijeća. U grčko, a kasnije i u rimsko doba, pojavili su se majstori koji su bili sve vještiji, naročito u izradi girlandi od cvijeća i voća te u izradi vijenaca. Vijenci od lovorovog lišća kitili su božice, pjevače i sportaše, a ratnici su pobjednički vijenac držali u ruci. U Rimu su se za vjenčanja ili kao nagradu pobjedniku koristili vijenci kao i u Grčkoj, ali se koristio raznovrsniji materijal, a ukrasi su bili bogatiji listovima između kojih su bili povezi i vrpce koje vise. Zanimljivo je da je vijenac koji se stavljao na glavu preteča kraljevske krune. Označavao je odlikovanje, znak staleža ali i znak trijumfa.

A žene? I one su na glavi nosile vijenčiće izrađene od mirtinih listova i cvjetova, a za vjenčanja su se kitile cvjetovima naranče. Bili su to čvrsto vezani, okrugli vijenci od listova ruže, ljiljana, ljubice, mirte, timijana, kadulje i drugih mirisnih biljaka. Vijenci od cvijeća i lišća služili su i za čašćenje mrtvih ili kao simbol besmrtnostii, a predstavljaju besmrtnost u mnogim dijelovima svijeta i dan danas. Girlande su pak, kao i u starom Egiptu, često služile za ukrašavanje kuća i s vremenom su postale inspiracija vještim graditeljima koji su počeli izrađivati girlande od kamena gdje je stup predstavljao samu stabljiku cvijeta. Taj motiv se zadržao i do danas.

Tijekom srednjeg vijeka, a najviše pred kraj te ere pojavljuje se novi duh. Osim vrtova s voćem, povrćem i ljekovitim biljem nastaju i vrtovi namjenjeni uživanju i zabavi, a sve je to bilo prouzročeno donošenjem dotada nepoznatih biljaka i cvijeća iz novih zemalja. Također se u to vrijeme osnivaju i botanički vrtovi kako bi se nove vrste sačuvale i razmnožile. Zanimanje za rezano cvijeće raste sve više tako da su u to vrijeme po prvi put izrađene posude upravo u tu svrhu - vaze od finog stakla ili keramike. Vrčevi i kante su ostali u kućama za drugu upotrebu. U srednjem vijeku cvijeće se viđa i na slikama na kojima su naslikane divne kompozicije koje prikazuju velike, bogate bukete.

S vremenom je aranžiranje cvijeća sve više podložno raznim trendovima, uostalom kao i sve djelatnosti za koje koristimo termin dizajn. Danas je to vidljivo kod svih onih koji žele istraživati i isprobavati nove mogućnosti, nove materijale i njihovu moguću primjenu u svojim kreacijama. Takve cvjećare zovemo cvjetni dizajneri, a granicu njihovog izražavanja ograničava samo njihova mašta. Iako mnogi misle da su svi koji rade drugačije automatski i umjetnici to baš i nije tako. To je najbolje istaknuo jedan od najvećih cvjetnih aranžera prošlog stoljeća, lord Cornelius Veldhuis rekavši: 'Cvjećarstvo je prekrasan obrt koji rijetko, jako rijetko prelazi u umjetnost'.

Romano Ožura, Floristic & artistic