Zaliječite duh knjigom

Nedostatak kulture, temeljne međuljudske tolerancije, tsunami negativnosti i depresije, dijelom možemo ‘opravdati’ i lošom kulturom čitanja.

Neki su se teški, željezni oblaci nadvili nad Lijepom našom. Hrvati, smješteni u dva tabora, izvukli jedan na drugoga, brat na brata, tešku artiljeriju; puca se iz uzavrelih tipkovnica, poruke mržnje vrište s naslovnica, uvrede lete lako kao ‘dobar dan’ što tjera prosječne duše da zaklon potraže što dalje od povijesnih granica republike. Oni odvažniji, koji ne guglaju pitanje ‘kako dobiti radnu vizu za Kanadu’ ili ‘prednosti života na Jabuci’, oni koji drže da je najveći izraz domoljublja život kaotičnoj državi, pitaju se kako zaustaviti ovu šizofreniju i histeriju? Kako objasniti toliko nedostatak kulture, tolerancije i empatije? Vjerojatno se već pitate kakve veze društveno-politička situacija ima veze s biblioterapijom, ali one zaista (knjige) mogu pomoći u svladavanju negativnih emocija, ponuditi i neka rješenja. Knjige, govore nam trendovi, imaju blagotvorne učinke na nečiju dušu, liječe psihološke smetnje, nude odgovore na filozofska pitanja ‘tko sam’ i ‘zašto jesam’ te sudjeluju u stvaranju pozitivnih emocija poput empatije i čovjekoljublja. Upravo zato, neki su se terapeuti prometnuli u ‘biblioterapeute’ i krenuli promovirati knjige kao zdravi ekvivalent Xanaxu ili Normabelu.

Put u sebe Ako se na čas vratimo u hrvatsku stvarnosti, možda bismo i nedostatak kulture, pa tako i temeljne međuljudske tolerancije, tsunami negativnosti i depresije, jednim dijelom mogli ‘opravdati’ kronično lošom kulturom čitanja. Evo i podataka. Prema istraživanju kuće Gfk, objavljenom ove godine, polovina Hrvata godišnje ne pročita niti jednu knjigu, dok prema PISA testu iz 2009. samo 3,2 posto učenika bilo je sposobno razumjeti i kritički procijeniti pročitani tekst te izvesti zaključke sukladne pročitanom sadržaju. Kako prenosi Telegraph, istraživanje znanstvenika Emanuele Castana i David Comer Kidd iz New Yorka dokazuje kako čitanje kvalitetnih knjiga (onih koje, pored lijepog jezika donose i likove čiji su karakteri nijansirani, višeslojni) poboljšava sposobnost empatije i komunikaciju s drugim ljudima. Drugim riječima, razumijevanje kompleksnih književnih svjetova i likova priprema čitatelje na bolje razumijevanje svijeta oko sebe. I Joseph Gold, autor knjige ‘Read for Your Life’, tvrdi da je književnost terapija, jer dok čitate književnu prozu ili poeziju ‘proživljavate emocije, jasno vidite misli i slike. Tuđe slike i misli povezujete s vlastitima, promatrate ih iz drugačijeg kuta, analizirate kroz sebe, svoj stavove, odnos prema djeci i roditeljima, poslu, starenju, smrti ili religiji. Postoji izravna veza između onoga što mislite o tome što čitate i što mislite o svemu ostalom, posebno o sebi.’

Reprogram misli Ono što je posebno zanimljivo kod ‘biblioterapije’ jest što čovjek s knjigom u ruci ne samo da može razumjeti svijet u sebi i oko sebe već što si može pomoći kad ga stvarnost razočara, kad se mu se duša razboli. Jedan od istaknutijih modernih mislioca i pisaca, Alain de Botton u svoju ‘School of Life’ uveo je smjer ‘biblioterapije’ na kojem psiholozi i knjigoljupci pacijentima (uvjetno rečeno), nakon kauč-razgovora i detaljne analize problema, propisuju recepte u obliku književnih naslova. Tu se ne radi o naslovnima iz kategorije ‘self-help’ literature već je riječ uglavnom o književnim klasicima koji bi trebali zaliječiti rane depresije, tjeskobe ili sitne duševne nemire. S obzirom na to da Bottonovi stručnjaci, a i sijaset ‘biblioterapeuta’ koji stižu iz različitih dijelova svijeta, propisuju fikciju mediji su kreirali još jednu vrlo zgodnu kovanicu za taj društveni trend – ‘shelf-help’ ili pomoć s police. Iako bi bilo pretjerano zaključiti da je depresiju, to mračno stanje uma, lako izliječiti samo s jednim popodnevom uz knjigu, čitanje je važan korak u čitavom procesu. Prema Psychology Todayu, depresivna osoba mora shvatiti da je kvaliteta njenih misli presudna u održavanju i intenziviranju mračnog stanja. Tom logikom, najbrži način da promijenite kako se osjećate jest da promijenite ono što mislite. Dobra knjiga izaziva i propituje vrijednosti i stavove, zaista ih može promijeniti ili, barem, dotjerati, pa je zato i dobar alat u borbi za život s osmijehom na licu.

Škola života Kako piše Huffington Post, stručnjaci iz Bottonove ‘škole života’ nisu prvi shvatili da književnost liječi (stari Grci su biblioteke nazivali utočištem duše), ali ‘biblioterapiju’ uveli kao službeni oblik terapije koji naplaćuju osamdesetak funti po seansi. Ona pak uključuje razgovor o životu, brigama i povijesti čitanja te konačno izdavanje recepata uz savjet kako čitati knjigu te na koje stvari obratiti pozornost. Primjera radi, Bottonovi biblioterapeutima se putem njihovog bloga obratila jedna čitateljica, inače slikarica, koja pati od ‘krize kreativnosti i straha da neće moći stvoriti novo, originalno djelo’. Stručnjakinja joj je, među ostalim, savjetovala da pročita Saramagovo Evanđelje po Isusu Kristu uz napomenu, ‘samo oni bez memorije inzistiraju na originalnosti (Coco Chanel)’. No, Bottona škola možda i jest jedna od istaknutijih ‘biblioterapijskih’ adresa koja prakticira spomenuti princip rada, ali nije jedina. U posljednje vrijeme na policama zapadnjačkih knjižara mogu se pronaći naslovi slični Goldovom koji promiču kulturu čitanja i kunu se terapijske učinke književnosti (npr, Novel Cure, Ella Berthoud & Susan Elderkin; Reading as Therapy, Timothy Aubry); knjigoljupci pišu zanimljive i čitane blogove (npr. Tolstoy as a Therapy ili Textual Healing), a uz klasične terapije psihoterapeuti sa strašću za književnošću nude i ‘biblio-seanse’.

U miru, s knjigom Možda je najveći dokaz ‘biblioterapeutskog’ zamaha činjenica da je National Health System u Ujedinjenom Kraljevstvu liječenje knjigama proglasio legitimnom i poželjnom metodom. Tamo je biblioterapija prva linija liječenja pacijenata (naravno, ne hitnih slučajeva), a u suradnji s poznavateljima literature i psiholozima odobrili su oko 35 naslova koje pacijenti s duševnim poteškoćama (tjeskoba, depresija i slično) mogu podignuti u knjižnicama bez članske iskaznice, a i zadržati je četiri puta duže nego je to propisana praksa. U značajnom postotku slučajeva, biblioterapija smanjuje simptome dovoljno da bolesnici više neće tražiti dodatni tretman, kazao je WSJ-u Neil Frude, profesor psihologije na Cardiffu, koji je pomogao u razvoju tog britanskog programa. Za razliku od svijeta proširene stvarnosti iza računalnih ekrana koji može pojedincu stvoriti osjećaj otuđenja, unijeti nemir i disbalans u stvarnosti, svijet skriven iza korica knjiga činio je upravo suprotno. Bilo bi zaista lijepo kad bi ovaj trend uspio parirati onim virtualnim i popraviti kvalitetu života, unijeti toleranciju i razumijevanje te, na koncu, od kaosa stvoriti mir i svijet po mjeri čovjeka u punom smislu te riječi. Ili, kako je govorio Victor Hugo, knjiga je u cijelosti put od zla k dobrome, od krivice k pravdi, od pogrešnoga k istinitome, od noći ka danu.