Zamor suosjećanja

Lakoća pristupanja širokoj publici može prouzročiti potpuni ‘zamor suosjećanja’ ili pak stvoriti na stotine lažnih dobrotvora koji će stiskanjem ‘lajkova’ na društvenim mrežama živjeti s idejom kako su oni svoje dobro odradili i mogu spavati u miru.

NAPISALA SANDRA BABIĆ

Mlada starleta Kim Kardashian i njezine ‘selebriti’ kolegice Alicia Keys, Lady Gaga i nekoliko drugih dokazale su svoju socijalnu osjetljivost. Tako su hrabro svoja ušminkana tjelesa zavalili u lijes, odradili fotosession  te za potrebe humanitarne akcije proglasili digitalnu smrt. Dragi čitatelji, spomenute dame neće ispustiti ni ‘tvita’ dok god se ne skupi milijun dolara za borbu protiv side apokalitičnog naziva ‘Keep a Child Alive’. Mislili su da će obožavatelji njihova lika i djela čupati kosu zato što će ostati uskraćeni za trivijalne detalje iz njihovih šarenih života. Međutim, prevarili su se. Akcija je krenula neočekivanim smjerom i posve podbacila. Naime, u prva tri dana uspjeli su skupiti samo 200-tinjak tisuća dolara, što je prava sitnica uzme li se u obzir da zvijezde imaju na desetke milijuna fanova čije su oči uprte u njihove profile na Twitteru i Facebooku. I dok će neki zlurado komentirati kako bi platili samo da se njihova digitalna smrt nastavi, propala akcija baca posve novo svjetlo na učinkovitost interneta, posebno socijalnih mreža, kad je u pitanju socijalni angažman.

Internet od pomoći
I dok je s jedne strane internet vrlo korisno sredstvo za povezivanje dokonih bogataša iz Hrvatske sa siromasima iz Kambodže, inflacija akcija za ove ili one društveno korisne ciljeve može ih na kraju potpuno trivijalizirati. Također, paradoks je u tome i što lakoća pristupanja širokoj publici može posve zagušiti, izazvati potpuni ‘zamor suosjećanja’ ili pak stvoriti na stotine lažnih dobrotvora koji će stiskanjem ‘lajkova’ na društvenim mrežama živjeti s idejom kako su oni svoje dobro odradili i mogu spavati u miru. No da me ne biste krivo shvatili, moderni mediji, prije svega virtualni svijet, pružaju nebrojene mogućnosti, ali ne bi trebalo ignorirati upravo te negativne fenomene koji se naziru na obzoru. Ako bi se pitalo Jennifer Aaker i Andyija Smitha, autore knjige 'The Dragonfly Effect', socijalne mreže uistinu mogu potaknuti socijalne promjene, što potvrđuju hrpom primjera iz svjetske prakse koji su donijeli dobro. Naravno, takvih je slučajeva i u zemlji Hrvata. Primjerice, trenutačno je na snazi akcija na Facebooku 'Korak u život' kojom se nastoji prikupiti pomoć za djecu bez roditelja tako što svaki novi član njihove grupe donosi i jednu kunu pomoći. Dakle, tu možete biti sigurni da će netko donirati jednu kunu samo zato što ste kliknuli mišem. Jednostavno, zar ne? No, s druge strane, postoji na stotine stupidnih akcija kojima je svrha podignuti društvenu svijest, a zapravo rezultiraju potpunom trivijalizacijom problema.

Lajkam, dakle dobra sam
Nedavno su tako pripadnice ljepšeg spola svojim statusima na Facebooku obavještavale prijatelje o tome koje je boje njihov grudnjak, sve kako bi podsjetili virtualnu okolinu na borbu protiv raka dojke. Meni se čini da se ta akcija zapravo pretvorila u nadmetanje takozvanom kreativnošću u izboru donjeg rublja i potpirivanje mašte muškoj čeljadi. Koga to zapravo briga? I je li ijedna žena uistinu zakazala mamografiju nakon što je otkrila da joj kolegica s posla nosi ružičasti grudnjak s tufnama? Društveni teoretičar (i autor, među ostalim, popularne knjige 'Točka preokreta') Malcolm Gladwell s tim se društveno korisnim akcijama na internetu obračunao s uistinu zanimljivim esejem objavljenim u New Yorkeru gdje je redoviti kolumnist. Gladwell, pojednostavnjeno rečeno, smatra da budućnost svijeta ne bi trebala ležati na leđima onih koji se logiraju na Facebook i ostale mreže jer im zapravo to omogućava da sudjeluju u određenim aktivnostima, ali im pritom smanjuju motivaciju ili želju da se za nešto žrtvuju, što je uostalom potrebno da se cilj i ostvari. Zaista, koliko je recimo u akciji 'Stegnite remen, bando lopovska' bilo hrabrih revolucionara, a koliko nemuštih mangupa koji su podupiranjem samo praznili svoje frustracije? Drugim riječima, podupiranje mnogobrojnih akcija prema najcrnjem scenariju poslužit će tomu da dokažem kako se brinem (podupirem, dakle, osvještena sam) i želim da to moji prijatelji, kolege, suradnici ili XY frajer iz Illinoisa znaju. Ostavljam dojam bolje osobe. Prema Gladwellu povijest je pokazala kako su najbolji akceleratori pokretanja akcije upravo naši najbliži prijatelji kojih je, hvala bogu, bilo i bit će bez obzira na digitalno doba.

Lako je otupjeti
I dok društvo tolerira, a i trebalo bi, pokušaje i pogreške inicijatora suosjećanja za društvene probleme, iz prikrajka viri još jedan problem, a to je takozvani zamor suosjećanja. Ta je sintagma već ušla u moderne psihološke analize, a ako mislite da je Gladwell radikalan sa svojim tezama, poslušajte što imaju reći mnogi svjetski stručnjaci iz područja društvene teorije i psihologije. Otkako je krize, a i novih medija, svijet se bombardira lošim vijestima. Pošto je navika posve prirodna ljudskom biću, nije teško pretpostaviti kako se lako naviknuti ili, bolje rečeno, otupjeti na crnu kroniku, porast broja nezaposlenih, prirodne katastrofe, nemogućnost poštene raspodjele društvenog dobra i ostale pošasti modernoga svijeta. Taj sindrom ‘zamora suosjećanja’ ogleda se u tome da pojedinci pritisnuti tuđim (i, naravno, vlastitim) problemima odbijaju poduzimati ikakve akcije, već radije odabiru život u kojem će navući ružičaste naočale i ponašati se kako da je sve baš tako kako bi trebalo biti. U posljednjih nekoliko desetljeća taj se sindrom promatrao kroz prizmu iskusnih, starijih osoba koje je životno iskustvo dovelo do toga da na neke podražaje poprilično mlako reagiraju. Ilustracije radi, možete li se zamisliti kako starom partizanu s impozantnom ratnom karijerom tumačite problematiku testiranja proizvoda na životinjama ili pak strahotne uvjete u hrvatskim rađaonicama. Njemu je, božemiprosti, posve svejedno.

Laptop-aktivizam
I dok se svijet mogao nositi s tim, problem nastaje kad mladi ljudi koji mogu i moraju biti naglasniji sada, da bi mogli mijenjati sutra, zapadaju u apatična stanja, stanja deformiranog suosjećanja. Nije li onda to tužno? Nije li zaista problem kad mladi svijet osjeti zamor, preopterećenje ili se suoči s osjećajem nemoći za pokretanje socijalnih promjena. Trivijalne akcije na internetu, naravno, zamor čine još većim, a svako suočavanje s grižnjom savjesti lako se rješava jednim klikom na gumb 'like', što katkad zaista ništa ne znači. Dakle, apsolutno su pohvalne svake akcije u medijima kojima je cilj okupiti i motivirati kritičnu masu te potaknuti njihovo suosjećanje, ali s njima treba biti oprezan. Prednosti virtualnog svijeta u ovom kontekstu nisu proporcionalne s njegovom učinkovitošću i on bi kao alat trebao biti drugi, a ne prvi i jedini korak. Jednostavno, potrebno je zaista dignuti dupe, jedno malo dobro znači mnogo više nego polovično veliko dobro. Umjesto da svoju energiju usmjeravate na podupiranje akcija kojima i perete svoju dušobrižničku savjest takozvanim laptop-aktivizmom, zapitajte se možete li učiniti razliku u svom susjedstvu. Pravo, zdravo suosjećanje, vjerujte, uistinu čini razliku.