Kronična je slabost zdravstvenog sustava njegova financijska održivost. Jednostavno nema dovoljno novca za krpanje svih troškova jer zdravstvo poskupljuje između osam i deset posto na godinu, kako zbog novih tehnologija tako i zbog višeg standarda liječenja
Da je Klinički bolnički centar Zagreb kojim slučajem tvrtka na tržištu s više od dvije milijarde kuna prihoda na godinu, Rebro bi bilo među trideset najvećih u Hrvatskoj. U svakom slučaju, tako veliki prihodi i rashodi znatno utječu na brojne dobavljače robe i usluga, pa se može govoriti o ustanovi koja ima golem multiplikativni efekt na hrvatsko gospodarstvo. Stoga nije svejedno kako se upravlja takvim sustavom. Bio je to povod za intervju s prof. dr. Antom Ćorušićem, ravnateljem KBC-a Zagreb.
Kakva je bila 2019.? Što ste prenijeli u 2020.?
– Prošlu godinu obilježile su brojne investicije u obnavljanje tehnologije, ponajprije iz fondova EU. Velik dio te opreme je u funkciji. Porastao je broj pacijenata u dnevnim bolnicama i na jednodnevnim kirurgijama. Također je zaposleno više zdravstvenog osoblja kako bismo osigurali bolju zdravstvenu uslugu. Kad gledamo sve zajedno, imamo više investicija, više zaposlenih, ali i veći trošak. No sve je to radi boljeg zdravstvenog ishoda.
Novac iz fondova EU daje se za određene namjene, a za određene ne. Postoji li neki dio za koji biste vi voljeli povući sredstva, ali Bruxelles ne dopušta?
– Tu nemamo primjedbi. Dobrodošao je novac za jednodnevne kirurgije i dnevne bolnice jer je politika zdravstva EU, pa tako i RH, smanjiti broj bolesničkih postelja, a povećati broj pacijenata koji borave u bolnici jedan dan. Time se racionalizira potrošnja u drugim segmentima zdravstvene usluge. Ono što smo mi dobili putem fondova EU – od vrhunske endoskopske opreme pa do robotske kirurgije – nešto je što se upotrebljava, ubrzava se prohod pacijenata i smanjuje broj bolesnika u stacionaru. Gama-nož i robotska kirurgija idu u tom smislu i to su zaista kapitalne investicije koje mi sami iz proračuna ne bismo mogli financirati.
Koji su prioriteti za ovu godinu?
– Nastavljamo s kapitalnim investicijama, a jedna od njih je završetak gradnje i opremanje Zavoda za dječju hematologiju i onkologiju. Također putem fondova EU planiramo nabaviti moderni linearni akcelerator za ozračivanje pacijenata koji se liječe od malignih bolesti. To je nova suvremena generacija linearnih akceleratora kojima se u dvije smjene može ozračiti do osamdeset pacijenata na dan. Dakle, riječ je o posve novoj tehnologiji, za koju već imamo pripremljen prostor pa dodatna investicija nije potrebna. Jednako tako planiramo završiti obnovu Zavoda za ginekološku onkologiju klinike u Petrovoj, što je također važno za bolji standard liječenja onkoloških bolesnica. U planu nam je obnoviti i Odjel za novorođenčad u Klinici za ženske bolesti i porode. Uz to, prije dva tjedna pušten je u rad novi 'low-dose' CT za rano otkrivanje raka pluća. To je investicija vrijedna oko osamnaest milijuna kuna, u kojoj je Grad Zagreb znatno sudjelovao donacijom za nabavu tog uređaja. Završen je i spojni hodnik Rebro – Jordanovac te tako centraliziramo Objedinjeni hitni bolnički prijam na te dvije lokacije. Nedavno je otvoren i korporativni dječji vrtić na lokaciji Rebro u suradnji s Gradom Zagrebom.
Imaju li naši pacijenti kod vas razinu usluge kao u EU?
– Zahvaljujući tim investicijama dostigli smo razinu prosjeka zdravstvene usluge u EU, sada je poput one u ostalim tranzicijskim zemljama Unije. Prije pet-šest godina imali smo sasvim drukčiju situaciju, odnosno manjak investicija u kapitalnu opremu, zabranu zapošljavanja i slično. Kad sam imenovan ravnateljem KBC-a Zagreb 2016., predstojnik Kliničkog zavoda za interventnu i dijagnostičku radiologiju nabrojio mi je dvanaest dijagnostičkih uređaja starih od dvanaest do četrnaest godina na kojima se zbog čestih kvarova i servisiranja gotovo nije moglo adekvatno raditi.
Koje opasnosti vidite za daljnji razvoj?
– Opasnost nam prijeti isključivo zbog visine limita koju nam određuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Trenutačni je limit KBC-a Zagreb 103,5 milijuna kuna na mjesec. Probijamo ga iz mjeseca u mjesec za nekih 14 do 15 posto jer imamo sve više pacijenata, a onda i više trošimo, i lijekova i potrošnog materijala. S druge strane, u posljednje tri i pol godine i plaće zaposlenika u zdravstvu kumulativno su porasle za otprilike 18 do 19 posto, pa je i to dijelom razlog zbog čega probijamo potrošnju u odnosu na dodijeljeni limit. I dalje očekujemo povećan broj pacijenata jer je KBC Zagreb bolnica nulte kategorije te zaključno nama gravitira cijela Hrvatska.
Da ste predsjednik uprave neke tvrtke na tržištu i da probijate proračun za 15 posto, vlasnik sigurno ne bi bilo zadovoljan.
– Znam na što ciljate. Da, vjerojatno bih dobio nogu. Privatni sektor vodi računa o tome u koju će djelatnost u zdravstvu ući i neće investirati, primjerice, u onkologiju, hematologiju ili pedijatriju jer je liječenje takvih pacijenata izrazito skupo. Investirat će u dijalizu, plastičnu kirurgiju, oftalmologiju – struke koje su isplative, čak i u državnom sektoru. Ali mi kao javna ustanova moramo voditi računa o zdravlju cjelokupne populacije, a ne samo o pojedinim segmentima zdravlja i profitabilnosti.
Cijeli intervju možete pročitati u našem digitalnom ili tiskanom izdanju