Domaća brodogradnja može biti konkurentna s brodovima koji traže visokoobrazovanu radnu snagu

Budućnost hrvatskih brodogradilišta ovisi o dva važna faktora - o što dostupnijim i jeftinijim modelima financiranja te o kvalitetnijem sustavu obrazovanja. Zadovolje li se ta dva kriterija, hrvatska brodogradnja kroz dvije i pol godine, kada i službeno završava proces restrukturiranja tri najveća hrvatska brodogradilišta, ima šanse opstati i biti konkurentna na tržištu.

Zaključak je to konferencije "Hrvatska industrija i brodogradnja 2020" koja se u organizaciji Jutarnjeg lista danas održala u zagrebačkom hotelu Esplanada.

Hrvatska su brodogradilišta 1988. godine držala 2,3 posto udjela u svjetskom tržištu narudžbi i bili su čak treći na svijetu. Najkritičnijih godina krize, između 2008. i 2009. godine tržišni je udio iznosio tek 0,3 posto što nas je svrstalo na 14. mjesto. Danas je situacija nešto bolja, istaknuo je u uvodnom govoru ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.

"Danas na svjetskoj razini držimo 0,2 posto tržišta, deseti smo na svijetu, ali drugi u Europi. Imamo 40 ugovorenih plovnih objekata u vrijednosti 1,5 milijardi dolara, a i prognoze su bolje", kazao je Vrdoljak.

Kako su pojasnili čelnici Brodosplita, Uljanika i Brodotrogira, uglavnom je riječ o velikim brodovima s većom dodanom vrijednosti i to je cilj kojem svi teže - izgradnja nestandardnih tipova brodova koji traže veće umjeće i tehnologiju, ali i visokoobrazovanu radnu snagu. S takvom ponudom brodograđevinari mogu biti konkurentni na svjetskom tržištu, zaključak je sudionika konferencije. 

"Sa izgradnjom standardne flote Hrvatska teško može konkurirati kineskim i korejskim brodogradilištima koji plaćaju kamate na kredite tek jedan posto, dok kod nas iznose između šest i sedam posto. U tim je zemljama i čelik jeftiniji, zbog čega je vrlo teško ući u koštac s njihovim brodograđevinarima", rekao je direktor Hrvatske brodogradnje, Siniša Ostojić.

Kako je naglasio predsjednik uprave Uljanika Gianni Rossanda, troškovi financiranja brodogradilišta u Hrvatskoj veći su od dobiti čak i na jako dobro ugovorene brodove. Zasad je bez države pomoći, barem s jamstvima, jako teško održati poslovanje.

Pred domaćim brodogradilištima stoje još dvije godine restrukturiranja, a tek 2017. godine će se vidjeti tko može opstati na tržištu bez državnih poticaja. Osim preskupog kreditiranja, kao glavni problem izdvojili su kroničan nedostatak stručne radne snage, posebice visokoobrazovane zbog čega mnoga brodogradilišta već sad stipendiraju studente kako bi si osigurali radnu snagu u budućnosti.

Predsjednik uprave Brodosplita Tomislav Debeljak kao poseban je problem istaknuo i suradnju sa Brodarskim institutom koji presporo reagira na zahtjeve za testiranja brodogradilišta te je pozvao Vladu da se pozabavi tim vrućim kestenom, što mu je Vrdoljak i obećao, naravno osvoji li njegova koalicija i drugi mandat.