Hrabri Hrvati upravo vode još jednu presudnu bitku za spas (dijela) hrvatskoga gospodarstva. Naši odlučno drže liniju bojišnice koja se proteže na gotovo 1500 kilometara – od Slavonskog Broda do Bruxellesa. Istodobno potiču Upravu Đure Đakovića da izdrži još malo i žestoko moljakaju europske šefove da dopuste pozivanje pojačanja iz Češke. Česi su pak spremni da napokon većinski preuzmu kompaniju koja je po tko zna koji put pred stečajem. Za spas 780 radnih mjesta potrebno je samo da Bruxelles dopusti našim hrabrim dužnosnicima da iz našeg proračuna pokriju oko 300 milijuna kuna duga.
Ne sumnjamo da će ova bitka biti dobivena. Nedavno je isto tako dobivena bitka za Gredelj (gdje nas spašava pojačanje iz Slovačke), a treba se sjetiti i sličnih uspjeha iz povijesti. Naši hrabri dužnosnici najprije su sanirali banke, a onda pozvali Talijane i Austrijance da ih preuzmu i da zarađuju na njima. I više nismo imali problema s bankama, koje otad posluju više nego dobro i toliko su efikasne da se poduzetnici hvataju za glavu, a obične smrtnike politika i sudovi morali su spašavati u slučaju 'švicarac'.
Hrvatski telekom je pak postao narodna dionica, a da stvar bude sigurnija većinski paket uvaljen je Deutsche Telekomu. Ina je poslovala 'na rubu' sve dok se nismo dosjetili da je utrapimo Mađarima, pa se sad oni bakću s cijelom Inom, iako su formalno kupili manje od pola. Plivu smo pak namijenili Amerikancima, a ovi je proslijedili izraelskoj kompaniji, pa ni s tom tvrtkom nemamo problema.
U toj podjeli rizika posebno je zanimljiv bio slučaj s Agrokorom, koji je država, nakon što se domaći vlasnik Ivica Todorić previše zaigrao, zapakirala Amerikancima (manje) i Rusima (više), pa nek' ga sad oni restrukturiraju i rasprodaju komad po komad kako znaju i umiju.
U svakom slučaju, hrvatska se država u ovih tridesetak godina vrlo efikasno i dosljedno rješavala 'obiteljskog srebra'.
Tek tu i tamo događali su se previdi, poput nedavnog u Požegi s Orljavom, ili onih u brodogradnji koja je patila prije svega zato što nitko nije uspio pronaći strance koji bi uložili ozbiljan novac. Pa je tako najveći škver ostao u hrvatskom, ali privatnom vlasništvu, a Uljanik su domaći dečki pokraj najvećeg dioničara (države) toliko opelješili da je morao u stečaj. I tu će ostati dulje od ekipe koja je pohapšena i nakon istražnog zatvora puštena da se punih džepova brani sa slobode. Nadam se da ta sudbina neće zadesiti 'Đuru' te da će hrabri hrvatski dužnosnici ipak održati bojišnicu od Save do Bruxellesa kako bi dočekali pojačanje iz Češke. Koje će sigurno dobro zarađivati u Hrvatskoj.