Hrvatska će otkupiti Inu čim dočeka svoga Godota

Igrokaz oko Ine sve više podsjeća na teatar apsurda. Mol bi najradije Hrvatima preko zagrebačke podružnice samo prodavao gorivo, koje se ne bi prerađivalo u hrvatskim rafinerijama .

Pa i upravo razrezani retrogradni porezni dug od 319 milijuna kuna iz Budimpešte komentiraju kao opterećenje baš za rafinerijsko poslovanje. Ali očito neće naškoditi Molovom trgovačkom odjelu s više od 300 trgovina. Hrvatska bi pak najradije vratila svoj vlasnički udjel, ali nema love. A Rusi bi najradije kupili i mađarski i hrvatski dio, ali to ne daju EU i, pogotovu, SAD. Pa bi Ameri najradije posredovali u sukobu dvije članice NATO-a. Za to vrijeme Mol upravlja Inom na temelju međuvlasničkog ugovora koji je Sanaderu plaćen s 10 milijuna eura mita, koje on sad otplaćuje zatvorskom kaznom.

No, beckettovski je vrhunac pojavljivanje Godota u liku američkog senatora Murphyja. Hrvati su mu, naime, obećali da neće prodati Inu Rusima, a zauzvrat on će se zauzeti za to da nam SAD proda polovne helikoptere! Pravi beckettovski dogovor. Sve zato da Ameri ne bi morali sami zaustavljati Putinovu ekspanziju i da bi se još riješili starih letjelica uza zaradu. A nije slučajno što je paralelno uz američku ‘pomoć’ plasiran novi spin o posuđivanju 2,6 milijardi eura za kupnju Ine od Mađara. Odlično! A tu lovu mogli bismo posuditi - i to bar beskamatno, ako već ne i nepovratno - samo od nekoga Godota, kakav je i taj senator. I to u skladu s ‘njegovim’, tj. Murphyjevim zakonom.