'Nedostaju nam klasični nosioci razvoja'

Zoran Aralica s Ekonomskog instituta, stručnjak za društveno-ekonomsku upotrebu znanja i tehnologije, regionalnu suradnju i industrijske politike, dijagnosticirao je prije godinu dana predstečajno stanje hrvatske ekonomije.

Tada je vjerovao da će izborni proces iznjedriti političku elitu koja će stvari pogurati prema naprijed i zemlju izvući iz recesije. U Intervjuu za Novosti kaže kako je danas puno manje optimističan, iako i dalje vjeruje u sposobnost građana da misle inovativno. 

 -Izazovi globalne krize su supranacionalnog karaktera, što znači da zahtijevaju koordinaciju, a Vlada je propustila koordinirati ministarstva na podizanju tehnoloških kapaciteta radi privlačenja stranih ulaganja, od kojih je puno očekivala. Ne može biti stranih ulaganja bez realne procjene onoga što poduzeća unutar tih sektora mogu napraviti-ističe Aralica.
Dodaje kako je Vlada nažalost ostala u svijesti izgradnje jednostavnih infrastrukturnih objekata i megasustava poput Plomina. 

-Sadašnji su problemi puno složeniji nego 2000. godine, a oni koriste slične mehanizme, bez utjecaja na osnovne varijable ekonomije: dodanu vrijednost, zaposlenost i izvoz. Neoliberalni kapitalizam u kojem trenutno egzistiramo zahtjeva presiju Vlade prema potrošnji i nepovlaštenim društvenim skupinama, a isključuje bilo kakav društveni konsenzus, umanjuje se uloga Sabora, monetarna vlast je izolirana od realnog života. To odgovara bankarskoj oligarhiji. Nazvao bih to 'čaršijskim' sustavom, gdje proroci i eksperti govore kako treba raditi, a ljudi to prihvaćaju kao istine-kaže Aralica.

Kaže kako se Vlada kladi na bankarski i dosad postojeći građevinski sektor, a teško je odrediti na što bi se trebala kladiti jer još nije stvoreno. 

-Najlakše bi se bilo kladiti na ICT sektor i na industriju koja bi proizvodila sredstva za rad, poput Končara, da ne kasne u primjeni najnovijih tehnologija, čak i na prehrambenu industriju, jer bez hrane nemamo primarne energije. Osnovno je da tvrtke prate suvremene tehnologije i upotrebljavaju ih kako bi sudjelovale na globalnim tržištima. Vlada mora vidjeti koji lanci stvaranja novih vrijednosti nisu toliko iskrivljeni političkim odlukama-smatra Aralica.

Smatra da klasične nosioce razvoja u ovom trenutku nemamo, niti jedno poduzeće ne bavi se upravljanjem znanjem i tehnologijama tako da se može ravnopravno nositi s konkurentima. Aralaica napominje kako Hrvatska ima nešto što se može opisati kao pokušaj dobre prakse, kao što su udruga izvoznika softvera Cisex i metalci u Međimurju koji izvoze 100 milijuna eura vrijednosti, imaju više od 4.000 zaposlenih, a kojima ponovno nedostaje poduzeće koje bi nosilo razvoj regije, kao što je to bilo Jedinstvo.

- Riječ je o poticanju sistemske inovacije koja može stvoriti višestruku interakciju između poduzeća. Hrvatska poduzeća svoju konkurentsku prednost traže u pojedinim proizvodima i nemaju prepoznatljivost poput Honde ili Epla. Kod nas je Podravka najbliže tome, a do jučer i Pliva. To je problem nedovršene tranzicije hrvatskih poduzeća u rasitnjenom individualnom vlasništvu. Ona se ne mogu nositi s globalnim kapitalom koji je oligarhijski povezan, najčešće putem skupnog vlasništva, koje omogućuje veću demokratičnost u donošenju odluka. Cisex ima dobru priču, no hoće li imati kapaciteta potaknuti sistemske promjene, zasad dvojim. Ali, tako se treba baviti udruživanjem. S ovakvim tipom vlasništva ne možemo biti globalni igrači ni pod razno- istaknuo je Aralica.