PBZ početkom 90-ih nije bila banka nego ubožnica

O sanaciji banaka u posljednjih se 15 godina svašta pisalo, iznosile su za različite brojke, pozivalo na kaznene progone. Hrvatska udruga banaka je stoga, odnosno Velimir Šonje iz Arhiv analitike, izradila studiju u kojoj se pokazuje koliko je utrošeno na sanaciju banaka u Hrvatskoj, koje su banke sanirane i koje su posljedice svega toga. Naravno uzimao se i povijesni kontekst cijele problematike.

- Hrvatska 90-te godine nije imala banke, to nisu bile banke. Analiza od godinu prije pokazala je da su tadašnje banke imale dvostruko više gubitaka nego kapitala. Privredna banka Zagreb, primjerice, tada nije mogla pokriti svoje obveze. To nije bila banka nego ubožnica! Pa HNB je tada kreirao monetarnu politiku temeljem stanja u PBZ-u, komentirao je Borislav Škegro, svjedok tog vremena koji je sudjelovao u sanaciji banaka kao člani izvršne vlasti.

A zašto je PBZ bi u takvom sanju?

- PBZ je imao dužnike poput Ine koja tada nije vraćala svoje dugove jer je to bila Ina i ne smije propasti jer je trebalo goriva. Tu je bio HEP koji nije smio propasti jer nije smjelo nestati struje, tu je bio HŽ, Brodogradilišta, PIK-ovi. Nitko od njih nije smio propasti. Pa PBZ je u kolateralu tada imao sva polja i žito u Hrvatskoj, objasnio je Škregro na okruglom stolu o sanaciji banaka koji je organizirao HUB.

I stiuacija s PBZ-om se morala riješti.

- Raspisali smo međunardoni natječaj. Molio sam i lobirao njemačke i austrijske banke da kupe PBZ. Nisu hjtele. Javile su se tri talijanske banke. Očekivali smo da ćemo za dionice PBZ-a, a prodavali smo 66 posto dionica banke, jer shvatite prodavale su se dionice a ne aktiva, dobiti oko 120 milijuna eura. Dobili smo 300 milijuna! Taj je novac stigao dva dana prije nego sam otišao iz Ministarstva. Nikada prije i nikada poslije Ministarstvo financija na svome računu nije imalo toliku količinu novca, opisao je Škegro sanaciju banaka u Hrvatskoj na primjeru PBZ-a.

A kako je zapravo sanacija izgledala. Nije jednostavno baš uklopiti sve okolnosti koje su se tada događale. No, to je Šonje prikazao u svojoj analizi. Upozorio je kako se u posljednjih desetak godina u javnosti baratalo sa ciframa od 80-ak milijardi kuna utrošenih na sanaciju banaka, što on opovrgava podacima.

- Dakle, 90-te godine postojala je velika obveznica teška milijardu dolara s kojim su se sanirala društvena poduzeća. Tu je i stara devizna štednja koju je Miloševićev režim ukrao nakon raspada. Ukupno je riječ o 29 milijardi kuna utrošenih za te sanacije. Ovisno koji model uzimamo. Pridoda li se i obveze po Pariškom i Londonskom klubu od 7,9 milijardi kuna i 12,9 milijardi troška sanacije banaka, govorimo o ukupnom iznosu od 48,5 milijardi kuna. DAB je uprihodio kasinije sedam milijardi kuna od prodaje, 3,9 milijardi prenesenih udjela i dionica, plus osam milijardi kuna nominalno vrijednih dionica i imovine. Ne smijemo zaboraviti ni 1,15 milijardi kuna dokapitalizacije stranih banaka prije kupnje. Dakle, nema govora o iznosima od 80-ak milijardi kuna utrošenih na sanaciju banaka. Izravna sanacija banaka bila je oko 3 milijarde, ostalo su bili troškovi nastali raspadom države, objasnio je Šonje.

Vrlo je bitno naglasiti, čulo se na okruglom stolu, kako u to vrijeme, početkom 90-ih, depoziti nisu bili osigurani. To osiguranje se pojavilo 1998. godine. Isto tako, postoje dva primjera posljedica sanacije banaka, kaže Šolje.

- Promatra li se kumulativna dobit u odnosu na aktivu četiriju banaka vidjet ćete što je sanacija donijela. Dakle, HPB i Croatia banka u tim su omjerima u minusu, Coratia banci će trebati još deset godina da dođe u plus. A PBZ i Splitska banka u popriličnom su plusu i rastu i dalje, zaključuje Šonje.

O sanaciji banaka i dalje će se pričati dosta. Što vrijeme bude više odmicalo to će se lakše moći zaključiti koliko je točno sanacija koštala i koliko se vratilo natrag u sustav.

Za kraj, na novinarsko pitanje o slučaju Franak, Škegro je odgovorio – solidariziram se sa svakim ministrom financija do sada, kolegijalno. No, problem s Frankom bi riješio – 40 posto troška na teret banaka, 40 posto troška na teret dužnika, 10 posto na teret države, a 10 posto na teret HNB-a, jednostavno.