Dok je Andrej Plenković držao predizborni govor ispred metkovskog hotela Narona, plantaže lubenica u dolini Neretve izgledale su kao poslije apokalipse. A u izbornoj šutnji tri prikolice tikvica u okolici Virovitice bačene su kao hrana za životinje.
Uzalud članovi Udruge Glas poduzetnika objavljuju ovakve tužne postove na društvenim mrežama. Uzalud se jadaju na pogodovanje uvoznome lobiju i porast uvoza poljoprivrednih proizvoda. Uzalud upozoravaju na to da su poljoprivrednici dovedeni na rub propasti, da ne mogu prodati lubenice od kojih žive i prehranjuju obitelji. Uzalud objašnjavaju da su zbog nekontroliranog uvoza morali obustaviti otkup i branje tikvica, koje su narasle do divovskih razmjera.
Cijela priča svodi se na državnu nebrigu i nedostatak poljoprivredne i prehrambene strategije. Iz godine u godinu sve više državnog i europskog novca kanalizira se u poljoprivredne poticaje, a zauzvrat imamo sve manju i manju poljoprivrednu proizvodnju. Zato uvoz buja. I najveći proizvođači hrane sirovine ne mogu pronaći u Hrvatskoj. Unatoč koroni, uvoz povrća u prva tri mjeseca narastao je 11,4 posto, alarmirali su javnost prošlog tjedna čelnici Hrvatske poljoprivredne komore. Pozvali su potrošače, otkupljivače i trgovce da pomognu domaćim proizvođačima kroz kupnju njihovog povrća.
Poljoprivrednici su se našli u paradoksalnoj situaciji. Ovog su proljeća – zbog državnih apela i podizanja samodostatnosti u pandemiji povećali proizvodnju, pa i urod je bio dobar, a sad ga nemaju kome prodati jer im otkupljivači ruše cijene ispod proizvođačkih i prijeti im propadanje uroda. Baš me zanima koliko je poticaja dosad ulupano u proizvodnju tikvica i lubenica s ovih fotografija.