Poslovnjaci danas žele mir i tišinu

Najzaposlenija je smjena u hotelima ona jutarnja, kad se na recepciji prijavljuje i odjavljuje gostiju najviše gostiju i kad je najviše aktivnog osoblja, osobito domaćica; navečer je pak najjači promet hrane i pića.

Ako se u hotelu održava skup ili kongres s veselim sudionicama, radno vrijeme bara može se produljiti i do tri, četiri ujutro. U noćnoj smjeni, koja traje od 23 do sedam sati, rade recepcionari, vratar, posluga i kuhinja, koja radi cijelu noć. Noćni kuhar priprema jednostavnija jela za goste koji su izašli u grad i propustili večeru te priprema namirnice za jutarnju smjenu, s tim da najviše narudžbi stiže između 23 sata i pola dva ujutro. Za odjel domaćinstva večer označava vrijeme čišćenja javnih površina, poput restorana.
Duh treće smjene u hotelu najbolje se može osjetiti oko ponoći, kad se ‘stišavaju’ svjetla, sve utihne i postane intimnije. Takva atmosfera ljude više smiruje nego što potiče. Pogotovo u pratnji laganih zvukova piana za noćnim barom. Noćne su prijave gostiju rijetke, osim za slijetanja posljednjih zrakoplova. Koliko god zagrebački vrhunski hoteli planirali zabavne tematske večeri, koje možda prolaze kod domaćih gostiju (ako je program pogođen i dobro marketinški pokriven), u njima uglavnom odsjedaju stranci, koji od gradskih hotela ne očekuju zabavu, nego smještaj za jednu noć ili nekoliko njih. Zabavu traže negdje drugdje.

Prošla su ta vremena

Simpatičan i karizmatičan Antun Kirasić, posao noćnog recepcionara u zagrebačkoj Esplanadi radi osam godina, a u istom hotelu zaposlen je čak 42 godine. Noć, kaže, ima posbne čar, no sjeća se i da je nekad u metropoli bilo nekako mirnije i usporenije. Gosti se u Esplanadi prijavljuju najkasnije do 1.30 sat, nakon čega nastupa smiraj. Tu i tamo netko naruči poziv za buđenje ili dođe zatražiti četkicu za zube. Noć je rezervirana za pripremu soba za ranije ili VIP-goste te organizaciju nabave za goste s posebnim željama. Stara je dama 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća bila omiljena među Talijanima koji su u nju dolazili uživati. Nerijetko su tome dojmu pridonosile escort-dame, bilo u funkciji prijateljica noći bilo špijunki. Danas toga više nema, u hotel uglavnom dolaze poslovnjaci.

- Preko dana gosti žele znati koje kulturne znamenitosti mogu posjetiti, a večernji su upiti malo drukčiji. Svi vole čuti da je Zagreb siguran grad, a ja volim reći da je to krasan grad i danju i navečer. Iza ponoći već imam priličnih dvojbi kamo poslati goste. Malo gostiju inzistira na tulumarenju. Ako gost izlazi nakon jedan ujutro, pitamo ga je li ponio karticu, damo mu broj mobitela i kažemo da nas nazove kad se namjerava vratiti kako bismo bi osigurali povratak u hotel - govori Kirasić.
Esplanada baš nije mjesto u kojem bi se mogli očekivati noćni ekscesi.

Dečki s recepcije

- Bar je otvoren do jedan sat ujutro, a onda nastupamo mi, dečki s recepcije. Katkad se društvu stranaca ne spava, a ne da im se izlaziti, nego bi ostali u ugodnoj atmosferi lobija. Jedanput smo im, kad smo imali instrumente, dopustili da jedan sat tiho sviraju, naručili im hranu i omogućili im da si daju oduška te napune dušu - sjeća je Kirasić.
Sjetio se i situacije otprije dvadeset kad je nakon ponoći gost radi žene poželio kupiti gitaru i nešto joj odsvirati, no sve je bilo zatvoreno pa je Antun skočio kući po svoju.
- Takve geste gostu djeluju prijateljski, a riječ je samo o tome da date malo više od sebe. Mi dečki u noćnoj prošli smo školu koja nas je naučila da za gosta nekaj moramo izmisliti. Svi u noćnoj ovisimo jedan o drugome: od čistačice, recepcionara, ‘room servicea’, svi smo ekipa koja se brine, ponajprije za sigurnost - objašnjava Antun.
U hotelu je počeo raditi kao vratar i s postupnim penjanjem po ljestvici mnogo je toga naučio od kolega. Kad tomu pribrojimo njegovo iskustvo, shvaćamo da danas nema te škole i treninga koji mogu zamijeniti staru školu ophođenja prema gostima. Zato se u svakom vrhunskome svjetskom hotelu uvijek nađe sijedi gospodin koji uči mlađe, bez obzira na to što kažu udžbenici u kojima su strogo propisani standardi.
Kad se cijeli grad počne buditi i pripremati za nove izazove, Antun završava smjenu, obvezno ode u kafić popiti kavu, prolistati novine pa otići na počinak. Takav je život noćnog recepcionara.