Kako su donosioci odluka u posljednjih desetak godina shvatili, državnu pomoć, u koju se svakako može ubrojiti i pomoć središnjih banaka, nije toliko teško početi dijeliti, koliko ju je teško prestati dijeliti.
Iako se čini da je s koronavirusom državna pomoć eksplodirala, činjenica je da dijelovi europske ekonomije funkcioniraju u velikoj mjeri zahvaljujući kontinuiranom djelovanju središnje banke koja je u jednom trenutku prije nekoliko godina sramežljivo pokušala smanjiti svoju robusnu prisutnost na tržištu, samo da bi joj se ubrzo vratila nakon što je tržište počelo pokazivati ozbiljne znakove apstinencijske krize.
Fiskalna poluga koja se u međuvremenu uključila samo će, čini se, povećati mogućnost nastajanja takozvane zombi ekonomije. Izraz je inače populariziran tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća u Japanu nakon što je tamošnja država počela neselektivno spašavati posrnule banke čime je zavrtila začarani krug jer su te banke nastavile dijeliti kredite upitne ekonomske isplativosti, pa su i tvrtke koje su trebale propasti nastavile funkcionirati, a ljudi koji su trebali ostati bez posla nastavili raditi.
Jednostavnije, stvorena je ekonomija zombija, odnosno niz banaka i tvrtki koje u normalnim tržišnim uvjetima ne bi mogle funkcionirati. Kada se, naime, olako počne dijeliti državna pomoć, bez previše promišljanja o tome tko tu pomoć zaista treba, a kome samo pomaže da preživi do sljedećeg 'šuta', kao što je slučaj proteklih mjeseci u Europi, stvaranje zombi ekonomije gotovo je neizbježan nusprodukt.
Što o zombi ekonomiji u Hrvatskoj u vrijeme pandemije (i nakon njie) kažu ekonomski analitičari, poduzetnici i drugi stručnjaci možete pročitati u novom izdanju tiskanog i digitalnog Lidera.