Mediteranske zemlje se udaljuju od vizije održivog razvoja

Niti jedna zemlja na Mediteranu ne zadovoljava dva ključna minimalna uvjeta koja podupiru globalni održivi razvoj: život unutar prirodnih resursa planeta te osiguranje blagostanja njegovih stanovnika, zaključak je nove studije međunarodne organizacije Global Footprint Network (GFN).

GFN prati potrebe čovječanstva za obnovljivim resursima i ekološkim uslugama naspram sposobnost planeta da osigura te resurse. Indeks ljudskog razvoja (HDI) Ujedinjenih naroda prati ljudsko blagostanje u pojedinim državama.

Studija GFN: „Kako mediteranska društva napreduju u doba smanjivanja resursa?“ pokazuje da mediteranska regija ukupno koristi oko 2,5 puta više obnovljivih resursa nego što ih ekosustavi mogu osigurati. U međuvremenu, većina mediteranskih zemalja poboljšala je kvalitetu života svojih stanovnika, kao što je izmjereno s indeksom HDI.

Studija, izrađena uz potporu Zaklade MAVA, ističe povećanu potrošnju životinjskih proteina kao jednog od glavnih pokretača povećanja ekološkog otiska regije. Na temelju analize ekološkog otiska 12 gradova, obnova stambenog fonda i održiviji gradski prijevoz također su identificirani kao područja gdje se može napraviti velik iskorak prema održivom razvoju mediteranske regije.

„Ohrabrujuće je vidjeti da je ljudsko blagostanje u svim mediteranskim zemljama u porastu. Međutim, kako bi dostigli viziju održivog razvoja na Mediteranu - osigurati visoku kvalitetu života bez narušavanja okoliša – moramo uzeti u obzir prirodna ograničenja i to na svim razinama odlučivanja“, rekao je Alessandro Galli, direktor GFN za mediteransku regiju.

„Dobra vijest je da ako se usmjerimo na hranu, prijevoz i stambeni fond, regija ima brojne mogućnosti da svojim resursima upravlja održivije i da postane ekonomski otpornija“, dodao je Galli.

Ekološki otisak

Koncept „u granicama prirode“ mjeri se pomoću ekološkog otiska. Otisak zbraja potražnju za proizvodnim površinama, uključujući potrebu za hranom, vlaknima, drvom, pohranjivanjem ugljik dioksida te potrebu za prostorom za infrastrukturu.

Na sadašnjoj razini globalne populacije, naš planet nudi samo 1,7 globalnog hektara (GHA) biološki produktivne površine po osobi. Tako da iako resursi pojedinih naroda variraju, prosječni ekološki otisak po osobi u svijetu treba biti značajno ispod tog praga kako bi mogli osigurati resurse za rastuću ljudsku populaciju a uz to i dostatan životni prostor za divlje životnije i biljke. Međutim, većina mediteranskih zemalja (osim Palestine, Maroka i Sirije) imaju po stanovniku otisak i do 1,5 puta veći od 1,8 GHA.

Prehrambeni otisak

Prosječni prehrambeni otisak mediteranskog stanovnika je oko 0,9 GHA po osobi – u rasponu od 0,6 GHA do 1,5 GHA – i time je veći od otiska u zemljama poput Indije (0,4), Kine (0,5), Kostarike (0,6) i Njemačka (0,8).

Među razlozima za relativno visok prehrambeni otisak na Mediteranu su nestašice vode, niska poljoprivredna produktivnost, rastuća ovisnost o uvozu hrane i odmak od tradicionalne (ekološki prihvatljivije i organske) mediteranske prehrane. Umjesto konzumiranja tipičnih proizvoda mediteranske prehrane kao što su žitarice, povrće i ulja – koje imaju nizak ekološki otisak – u državama se konzumira sve više mesa i mliječnih proizvoda, koji imaju veći ekološki otisak.

Poboljšanje poljoprivredne produktivnosti, smanjenje neiskorištene hrane i promicanje zdravije i manje proteinske dijete jedni su od načina kako bi smanjili ekološki otisak Mediterana.