Skoro ne postoji veliki građevinski projekt na kojeg se građani ne žale, zbog čega je, prema ulagačima, navodno ugrožen razvoj Njemačke. Mnogi nužni projekti odgođeni su ili se uopće više ne spominju.
U Müncehnu je zahvaljujući građanskoj inicijativi spriječena izgradnja dodatne piste za uzlijetanje, piše Deutsche Welle. Termoelektrana na ugljen u Dattelnu trebala je postati najmoćnija elektrana u čitavoj Europi te opskrbljivati energijom više gradova. Međutim, lokalni stanovnici su sudskom tužbom zaustavili projekt. Ista sudbina prijeti i golemoj pumpnoj hidroakumulacijskoj elektrani u južnom Schwarzwaldu.
Građani koji su protiv izgradnje treće uzletne staze na minhenskom aerodromu slave pobjedu
Iako većina stanovništva podupire veliki obrat u energetskoj politici, mjesni se građani bune zato što se boje da će akumulacijska elektrana uništavati okoliš. Slični prosvjedi i sudski postupci vode se i protiv planiranih projekata izgradnje željeznica i autocesta, protiv dalekovoda i industrijskih pogona. Savezna industrijska komora na takvo se stanje tuži već godinama.
Činjenica je da državne investicije neprekidno opadaju još od 1992. godine. S manje od deset milijardi eura čine tek djelić godišnjih prihoda od poreza koji iznose oko 600 milijardi eura. Postojeće ceste propadaju, nove i važne poveznice se ne grade. U proteklih deset godina njemačka se željeznička mreža smanjila za gotovo osam posto. Pri tom se promet robe – što znači i potrebu za brzim vezama – snažno povećava. „Preko 30 posto gospodarstvenika iz industrije, logistike i trgovine smatraju se danas pogođenim“, odlučno tvrdi Stefan Kooths.
Ekonomist s Instituta za svjetsko gospodarstvo u Kielu u ovoj situaciji nema prigovora na najmlađu studiju tvrtke za savjetovanje poduzetnika „Ernst & Young“. Prema studiji, u očima međunarodnih ulagača Njemačka uživa visoki ugled. „U usporedbi s međunarodnom situacijom to je, doduše, istina, ali sve više živimo od zaliha“, pojašnjava Kooths. Gradi se i ostvaruje premalo infrastrukture, koja će u budućnosti biti prijeko potrebna, prigovara. Mnogi drugi stručnjaci suglasni su s njim, na primjer Günter Krings, predsjednik parlamentarnog Vijeća za održivi razvoj, koji je šokiran izvješćima o stanju vodovoda u seoskim područjima. Naime, kako odvod kanalizacije više ne funkcionira ispravno, gomilaju se štetne bakterije.
Navode da su za oronulu infrastrukturu krivi brojni građanski protesti usmjereni protiv građevinskih projekata, profesor Andreas Knie naziva – potpunim glupostima. Osnivač Inovacijskog centra za mobilnost i društvenu promjenu znanstveno se posvetio tom pitanju. „Danas nema više protesta nego ranije". Isto tako nije istina da se investitori daju tim prosvjedima preplašiti. „Nema niti jedne naznake da se investitori povlače zato što sve traje predugo i postoji previše prosvjeda građana“.
U stvari, miješanje građana u velike građevinske projekte čini se kao dobrobit za čitavo društvo. U slučaju planiranog 380-kilovatnog dalekovoda kroz istočnu Njemačku znanstvenici i ekonomisti prihvatili su kritike upućene od strane građana – naime, ispostavilo se da dalekovod nije ni nužan, niti ekonomski održiv. Mostovi i nove dionice autocesta iz gledišta građana koji prosvjeduju, razotkrivaju se kao besmisleni troškovi političara željnih prestiža. Ljudi iz struke slažu se s građanima, na primjer u tomu da bi neke od otprilike trideset njemačkih regionalnih aerodroma trebalo zatvoriti. Na više tih provincijskih aerodroma obavi se svega jedan let dnevno.
