Izgubljena zemlja meda i mlijeka

Najmarljivije stanovnice Zemlje već 80 milijuna godina oprašujući biljke i skupljajući med skrbe za dobrobit čovjeka koji ih ubija pesticidima, elektromagnetskim valovima, globalnim transportom i prijeti njihovu izumiranju. 

  piše Kata Pranić
[email protected]
Foto Željko Jelenski
 
Umjesto da nam tehnološki razvoj omogući život u medu i mlijeku, naš planet uskoro bi mogao ostati bez meda. Učestale vijesti o mogućem nestanku pčela nisu znanstvena fantastika nego realnost. Male i marljive kukce, proizvođače meda, prve hrane na Zemlji, ali i voska, ugrožavaju bolesti, pesticidi i elektromagnetni valovi. Na pitanje hoće li nestati pčele, prof. dr. sc. Nikola Kezić, voditelj Katedre pčelarstva na Zavodu za ribarstvo, pčelarstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu, kaže da je to vrlo moguće. Profesor Kezić najveći je hrvatski stručnjak za pčele, priznat je i u svijetu, a već nekoliko godina provodi istraživanje u kojem trenira pčele za otkrivanje mina u minskom polju. Da pčele mogu otkriti TNT, osim znanstvenika Kezića, dokazao je i američki profesor Jerry Bromenshenk.

Najgori neprijatelji
- Nije nemoguće da nestanu pčele, svjedoci smo niza opasnosti koje im prijete. Ugrožava ih mnogo toga, između ostalog i interkontinentalni promet pčelama i pčelinjim zajednicama, primjerice, iz Australije u Kanadu, koji ima gospodarske vrijednosti, ali nosi i opasnost od bolesti. Prije tridesetak godina tako se proširila bolest varoza, nametnik varoa stigao je iz Azije, proširio se u svijetu i desetkovao pčele. Ostala je pošteđena samo Australija. Izvozom voća iz Afrike u sjevernu Ameriku stigao je kukac kornjaš, Aethina tumida, koji se tamo počeo razvijati i uništio pčelarstvo u dijelu SAD-a. 

Budući da kornjaš dolazi iz toplijeg podneblja, sporije se razvija u hladnijim klimatskim područjima. Nije se proširio po cijelom svijetu, ali Hrvatska se nalazi u zoni gdje bi mogao preživjeti i nanijeti pčelarstvu velike štete – objašnjava profesor Kezić. Ujedno napominje da veliku opasnost za pčele predstavljaju i neonikotinoidi, najnovija vrsta pesticida, sredstava za zaštitu sjemena. Takvo sjeme ubacuje se u zemlju sijačicama uz pomoć zraka, a prašinu koja nastaje tijekom sjetve i sadrži taj pesticid vjetar raznosi na veće udaljenosti, što značajno oslabi pčelinje zajednice na tom prostoru. Ta se sredstva pojavljuju i u rosi na biljkama pa su pčele koje su je skupljale također stradale.

Izvađena cigla
Najradišnijim stanovnicama zemaljske kugle prijeti i globalno kretanje zagađenja, o čemu je, primjerice, svjedočio pomor pčela u jednom dijelu Švedske krajem 80-tih godina prošlog stoljeća. Utvrđeno je da je uzrok bio lindan, pesticid za tretiranje poljoprivrednih površina, čija je uporaba u Švedskoj već godinama bila zabranjena. No kišni oblak donio ga je iz područja sjeverne Francuske, Belgije i Nizozemske gdje je lindan korišten na velikim poljoprivrednim površinama. Temperature zraka bile su relativno visoke i najveći dio lindana je ispario, no kada su u hladnim predjelima Švedske pale kiše, isprale su lindan iz atmosfere i pčele su na tim prostorima uginule.  Zakonom se može propisati zaštita pčela od širenja bolesti pa je Hrvatska propisala suzbijanje kornjaša, premda njegova pojava nije zabilježena u Europi. Nažalost, ne postoji zakon koji pčele može spasiti od pesticida ili kiselih kiša, najvećih prijetnji pčelama koje na Zemlji postoje dulje od 80 milijuna godina i jednako toliko dugo oprašuju. Drevni Egipćani vjerovali su da su nastale iz suze Amona-Ra, boga Sunca, a Grci da su čuvale i medom hranile njihova vrhovnog boga Zeusa. U oprašivanju pojedinih biljaka sudjeluju drugi kukci i neke životinje, ali uloga pčela je nezamjenjiva. Pčelinji proizvodi - med, jedina nekvarljiva hrana u prirodi, i vosak kojim se tretira platno i koji je omogućio ljudima svjetlo, davno su izgubili svoje prvobitno značenje, ali oprašivanje je i dalje najvažnija uloga pčela jer su bile i ostale glavni oprašivači ne samo kultiviranih nego i samoniklih biljaka.
- Opstanak pčela možemo usporediti sa zidom građevine kojoj je nisko u temeljima izvađena cigla. Zid se ne ruši, ali cijeli sustav postaje nestabilan - kaže profesor Kezić.

Brižni GMO
Iako mnogi misle da genetsko modificiranje biljaka šteti pčelama, to još nije dokazano. U pčelarstvu se koristi bakterija (Bacilus turigiensis) za zaštitu saća od voskovog moljca čiji je gen ugrađen i u GMO biljke da bi ih štitio od nametnika pa negativnog djelovanja na pčele nema. Pčele ne prepoznaju GMO biljke i odlaze na njih kao i na sve ostale. Genetsko modificiranje biljaka danas je rutina, ali pitanje je koji će se geni u budućnosti za to koristiti i na koji će način djelovati na pčele - upozorava profesor Kezić. Budućnost pčela mogao bi ugroziti i razvoj telekomunikacija kao i mnoga druga tehnološka postignuća. Njemački znanstvenici na primjeru fiksne telefonije prvi su dokazali da elektromagnetski valovi negativno utječu na pčele. Nijemci su u košnicu stavili telefonsku baznu stanicu s kojom su održavali vezu bežičnom telefonskom slušalicom. Istraživanje je pokazalo da elektromagnetski valovi dezorijentiraju pčele u košnici, pri izlasku iz košnice i ulasku u nju. U tijeku je istraživanje utjecaja frekvencija mobilne telefonije na pčele koje se provodi u Njemačkoj i Australiji. Rezultati još nisu objavljeni i znanstveno potvrđeni, ali očekujemo da će pokazati štetan utjecaj elektromagnetskih valova na pčele.

Lovci na mine
No profesor Kezić provodi istraživanje koje nema veze s ugroženosti pčela, nego se bavi njihovom pomoći u otkrivanju mina na minskim poljima. Dokazao je da pčele uspješno pronalaze mine, ali zbog nedostatka novca zasad nije moguće vrednovati to istraživanje.
- U ovom slučaju presudan je instinkt pčela jer one vrlo brzo, za samo tjedan, nauče prepoznati miris TNT-a i povezati ga s mogućim izvorom hrane, te ga traže u prirodi. Ali isto tako brzo, za dan-dva, zaboravljaju taj miris pa ih se treba iskoristiti u vrijeme dok pamte - kaže profesor Kezić objasnivši da su pčele najbolji oprašivači upravo zbog toga što su vjerne izboru hrane. Pčela dolazi na istu vrstu cvijeta sve dok luči nektar, unatoč tome što ga istovremeno neka druga biljka ima u izobilju. Profesor Kezić kaže da, iako je moguće postići da pčele idu na miris TNT-a, nisu sve pčele u pčelinjoj zajednici jednako zainteresirane za to. Priroda se pobrinula da pčelinja zajednica, bez obzira na vjernost izvoru hrane, preživi, stoga se matica oplodi s 20 do 40 trutova. Tako u pčelinjoj zajednici ima 20 do 40 skupina polusestara koje imaju određenu specijalizaciju i naklonjene su nekim drugim poslovima. Veći dio pčela, primjerice, odlazi na cvijet jabuke, a manji na maslačak i zbog toga nije moguće raditi sa svima jednako.

Tragači za zagađenjem
Osim za otkrivanje mina, pčele je moguće koristiti i za otkrivanja onečišćenja okoliša. Kao što mogu otkriti miris TNT-a koji je vrlo diskretno skriven u zemlji, jednako tako mogu otkriti i zagađenja u prostoru. Leteći u prostoru od 10 do 20 kvadratnih kilometara, pčele sakupe sve prisutne tvari i donesu ih u košnice.
- Taj potencijal pčela nije u potpunosti iskorišten, iako se u svijetu mnogo radi na tome. Za takva istraživanja potrebna su novčana sredstva i posebna oprema. U tu svrhu rado bih na naše košnice postavio elektronski nos – kaže profesor Kezić koji ne odustaje, unatoč tome što nema dovoljno novca za istraživanja. Osim što želi dokazati da pčele mogu biti uspješni tragači mina, profesoru Keziću, cilj je unaprijediti hrvatsku autohtonu sivu pčelu (Apis mellifera carnica) koja je među najcjenjenijim pasminama pčela u svijetu. Posljednjih deset godina u okviru zajedničkog projekta na otoku Unije u tome surađuje s njemačkim znanstvenicima dr. Ralphom Büchlerom, dr. Winfriedom Dyrbaom i dr. Stefanom Bergom, Austrijancem dr. Hermannom Pechhackerom i dr. Yvesom Le Conteom iz Francuske.