Najmanja i najjednostavnija kamera na svijetu

Zamislite kameru bez leće i pokretnih dijelova čija proizvodnja košta samo nekoliko lipa, a vidi kao kratkovidna krtica. Ne zvuči kao revolucionarni proizvod, ali zapravo i je.

Znanstvenici američkog Sveučilišta Cornell izumili su kameru pod imenom Planar Fourier Capture Array od superjeftinog materijala, silikona s primjesama koji se trenutno koristi u različitim vrstama čipova, piše portal FastCompany. Samo je jednu stotinu milimetra duboka i samo pola milimetra široka, što znači da može stati praktički bilo gdje. Posebnost ove kamere je što ne treba leću već upotrebljava valne karakteristike svjetla i konstrukciju slike pomoću računalnih algoritama. Ova kamera može vidjeti samo oko 20 piksela (pogledajte kako kamera vidi sliku Mona Lise). Unatoč njenim ograničenjima njena upotrebljivost je impresivna, a njena joj veličina omogućava da stane u gadget bilo koje veličine. Iznimno je jeftina što znači da bi mogla naći elegantnu i iznenađujuću upotrebu u nizu situaciju koje nebiste očekivali, a njene maglovite vizualne mogućnosti mogle bi promijeniti mogućnosti skoro bilo koje stvari u koju se integrira.

Cornellovo istraživanje bilo je usmjereno na razvijanje vizualnog sustava koji se može implantirati blizu mozga kako bi detektirao svjetlost od posebno stvorenih neruona što bi omogućilo različite primjene u neuralnoj znanosti. Još uvijek može biti upotrijebljena u tu svrhu, ali i u mnoge druge. Zamislite kameru na sićušnom endoskopu koji bi dopustio doktorima da pogledaju unutar tijela pacijenta s minimalnom invazivnošću. Zamislite skalpel koji daje sliku tkiva kroz koje prolazi ili sićušnog robota u medicini koji treba samo osnovnu vizualizaciju za navigaciju. Kamera je tako jednostavna da može bitu ugrađena na vrhove prstiju robota što bi im pomoglo da prime predmet na pravi način ili čak i pomoći pri prepoznavanju objekta. Solarne ploče mogle bi upotrijebiti kameru da izračunaju kut sunca uklanjajući potrebu za skupljim uređajima za tajmiranje. Desetci kamera mogli bi se ugraditi u zaslone pametnih telefona i služiti kao webkamere bez leće ili čak poslužiti za sofisticiraniji sustav prepoznavanja dodira. Roboti koji usisavaju mogli bi imati više kamera koje će im pomoći da navigiraju i nađu svaki prljavi kutak u vašem domu. Potencijalne primjene ove kamere su skoro neograničene, a kao što je to uvijek, većina primjena nikada ne padne na pamet njihovim izumiteljima.  (Z. S.)