Podivljala priroda

Srednja godišnja temperatura u Europi, pa i u Hrvatskoj, najvjerojatnije će rasti više nego srednja globalna. Veći porast u sjevernoj Europi se očekuje zimi, a u mediteranskim područjima najveći porast ljeti.

Tekst Kata Pranić
 
Hoće li u skoroj budućnosti polarni medvjed, klimatskim promjenama najugroženija životinjska vrsta, doživjeti sudbinu dinosaurusa, a plodna slavonska ravnica postati pustinja? Sudeći po upozorenjima znanstvenika koji se bave globalnim klimatskim promjenama, bijelom medi opasno brzo topi se tlo pod nogama. Pregrijane gromade ledenjaka ruše se svakodnevno u morske dubine i podižu razinu mora, klima se mijenja ne samo na štetu polarnih medvjeda nego i čovjeka, te ostalih ‘stvorova Božjih’. Razorne oluje, poplave, požari i potresi neugodni su ‘glasnogovornici’ klimatskih promjena, a učestale su i vijesti o njima. Iako se klima neprestano mijenja, najzanimljivije je ono što se na Zemlji događa posljednjih stotinu godina otkako brže nego što se očekivalo raste temperatura na planetu.

Riječ je o utjecaju čovjeka i industrije, izravnih krivaca za efekt staklenika, emisije stakleničkih plinova koji utječu na klimatske promjene. Iako 99% atmosfere sačinjavaju dušik i kisik, onaj 1% stakleničkih plinova (vodena para, ugljični dioksid i metan), koji se nalaze u tragovima, utječe na klimatske promjene. Uloga tih plinova je održavanje srednje temperature Zemlje na 15 Celzijevih stupnjeva, no njihov višak uzrokuje zagrijavanje. Primjerice, unatrag tri stoljeća temperatura na planetu porasla je za 0,7 Celzijeva stupnja, najviše u 20. stoljeću čak za 0,5.
Klimatolozi procjenjuju da bi do kraja ovog stoljeća temperatura mogla porasti i do 5,8 Celzijeva stupnja što bi prouzročilo velike klimatske promjene s nesagledivim posljedicama i zbog čega bi zapadni dio Antarktika mogao nestati. Globalno zatopljenje donijet će učestale suše, ali i češće padaline u nekim dijelovima, uragani će biti još razorniji…

Znanstvenici najavljuju da će se ‘opći potopi’ događati ciklično svakih dvadeset godina, a razina mora, otopi li se dio Antarktika, podići će se za 5-6 metara. Za usporedbu, u posljednjih stotinu godina razina mora rasla je između 10 i 20 centimetara. Dogodi li se to, oslabit će i nestati Golfska struja, čiji ogranak Sjevernoatlanska struja dovodi toplinu na sjever Europe. 

Posljedice klimatskih promjena globalno će naštetiti čovječanstvu, no ne znači da će svi dijelovi svijeta biti jednako pogođeni. Posljednjih desetljeća znanstvenici proučavaju klimatske promjene, a 1988. godine Svjetska meteorološka organizacija (WMO) osnovala je Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC).
Cilj je ograničiti emisiju stakleničkih plinova da bi se porast globalnog zagrijavanja zaustavio na najviše 2 Celzijeva stupnja. Uvjet je smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2020. godine za 25-40%, a odgovornost za to je na razvijenim zemljama. No višak ugljičnog dioksida koji se sad nalazi u atmosferi ostat će tamo još stotinu godina, a odgovorni za njegovo povećanje kao da još nisu shvatili ozbiljnost posljedica koje će uslijediti, a osjetit će se u svim sferama života.

Kako će se posljedice klimatskih promjena odraziti na Hrvatsku i u kojoj je kategoriji ugroženosti na, odnedavno, sve brojnijim klimatskim kartama svijeta?
Darko Koračin, doktor atmosferske fizike, predavač atmosferskih znanosti na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Nevadi u Renou, predavač i mentor na diplomskom studiju te profesor istraživač na američkom Desert Research Institute (DRI) kaže da je Hrvatska na sredini ljestvice po ugroženosti klimatskim promjenama. Profesor Koračin bavi se regionalnim i globalnim klimatskim promjenama, a specijalnost mu je procjena emisije, prometa i disperzije zagađivača okoliša. Objavio je više od 60 znanstvenih tekstova u američkim i međunarodnim časopisima te sudjelovao na više od 120 domaćih i međunarodnih konferencija, recenzira znanstvene tekstove i surađuje s raznim američkim i međunarodnim agencijama.

- I prema prijašnjoj analizi iz 2004. kao i novoj verziji za 2012. Hrvatska je uvrštena u područja srednje ugroženosti. No treba napomenuti da su rezultati ovakvih procjena temeljeni na procjeni globalnih klimatskih modela koji imaju nedovoljnu rezoluciju za detaljne informacije u relativno manjim područjima kao što je Hrvatska. Napomenimo da su rezolucije globalnih klimatskih modela između 100 i 200 kilometara (ili grublje) pa se rezultati širih prostornih područja općenito prenose (interpoliraju) na Hrvatsku – kaže profesor Koračin naglasivši da je indeks ugroženosti uslijed klimatskih promjena složena funkcija većeg broja parametara. Oni uzrokuju poremećaje u opskrbi hrane, infrastrukture, zdravlja, hidroloških izvora, ekoloških sistema, morskih i obalnih područja, bioloških, geoloških i kemijskih ciklusa, ledenih kora i globalne i regionalne dinamike atmosfere i mora.
Kakve klimatske promjene možemo očekivati u skoroj budućnosti u svijetu, a kakve u Hrvatskoj? Profesor Koračin kaže da su glavne procjene klimatskih razlika globalnoga karaktera i da za detalje pojedinih manjih područja kao što je Hrvatska treba napraviti dodatne detaljnije klimatske simulacije s regionalnim klimatskim modelima koji imaju jače prostorne rezolucije općenito manje od 50 km između simuliranih točaka. Za Hrvatsku bi bile preporučljive rezolucije bolje od 10 km.

Na globalnoj razini, globalno zagrijavanje potvrđuje porast temperature u posljednjih stotinu godina.
- Globalne prosječne temperature površine porasle su 0,74 ° C ± 0,18 ° C, kada se procjenjuje linearni trend tijekom posljednjih 100 godina (1906.-2005.). Stopa zatopljenja tijekom posljednjih 50 godina je gotovo dvostruko viša od posljednjih 100 godina (0,13 ° C ± 0,03 ° C vs 0,07 ° C ± 0,02 ° C po desetljeću). Tri različite procjene, u skladu su s neizvjesnošću procjene u razdoblju od 1901. do 2005., ali pokazuju slične stope rasta u posljednjih nekoliko desetljeća. Globalna srednja temperatura u prosjeku iznad kopna i površine oceana nema linearni trend, a zagrijavanje iz prvih 50 godina instrumentalnog perioda (1850.-1899.) u usporedbi sa posljednjih pet godina (2001.-2005.) je 0,76 ° C ± 0,19 ° Celzijeva – objašnjava profesor Koračin.

Hrvatska je u srednjoj kategoriji ugroženosti klimatskim promjenama, koja je, od najugroženijih područja koja su na većim geografskim širinama na sjevernoj hemisferi, udaljena 3-4 stupnja razlike.
- Što se tiče Europe, neke od osnovnih karakteristika koje su primjenjive i na Hrvatsku su: srednja godišnja temperatura u Europi će najvjerojatnije rasti više nego srednja globalna. Veći porast u sjevernoj Europi očekuje se zimi, a u mediteranskim područjima najveći porast ljeti. Minimalne zimske temperature općenito će porasti, više nego srednje zimske temperature u sjevernoj Europi, i najviše ljetne temperature općenito će porasti, više nego srednje ljetne temperature u južnoj i srednjoj Europi – objašnjava profesor Koračin poručujući da će godišnje oborine najvjerojatnije porasti u sjevernoj Europi i smanjiti se u mediteranskom području.

U srednjoj Europi oborine će najvjerojatnije porasti u zimi, ali se smanjiti u ljeti. Ekstremi dnevnih oborina porast će u sjevernoj Europi. Broj oborinskih dana u godini u mediteranskom području će se najvjerojatnije znatno smanjiti.
- S time će se povećati broj i intenzitet suša i šumskih požara. Projekcije vjetrovnog režima ne pokazuju neki značajniji trend. Skratit će se trajanje snježne sezone i smanjiti debljina snježnog pokrivača – kaže profesor Koračin.
Ipak ne trebamo očekivati apokalipsu jer znanost i tehnologija mogu umanjiti posljedice klimatskih promjena.
- Prva i osnovna mjera je smanjenje emisije stakleničkih plinova koji su u najvećoj mjeri uzrokovani sagorijevanjem fosilnih goriva. No te mjere smanjenja su limitirane različitim financijskim, političkim, tehnološkim, socijalnim i kulturnim faktorima te ovise i o razini svijesti u različitim sredinama. Potrebni su i paralelni napori u različitim područjima, primjerice, energiji, transportu, industriji, poljoprivredi, graditeljstvu, zaštiti šuma i zbrinjavanju otpada – upozorava profesor Koračin. To znači nužnost razvoja obnovljivih energija te efikasnije korištenje i distribucija energije, prijelaz s fosilnih goriva na plin, razvoj nuklearnih elektrana i tehnologija apsorpcije ugljičnog dioksida, CO2, u različite materijale i njihovo skladištenje.

Sektoru transporta profesor Koračin preporuča veću efikasnost u potrošnji goriva, hibridna vozila, vozila na pogon biodizelom, biogoriva, razvoj javnog prijevoza i gradnju biciklističkih staza da bi se smanjilo korištenje automobila u gradovima.  Kvalitetna gradnja trebala bi omogućiti ekonomično trošenje energije od efikasnog osvjetljenja prostora dnevnim, sunčevim svjetlom, bolje termalne izolacije, ugradnje solarnih ćelija za grijanje i toplu vodu do ekonomičnije uporabe kućanskih aparata.
Budući da je industrija najodgovornija za nastanak stakleničkih plinova, profesor Koračin tvrdi da razvoj tehnologija za smanjenje emisije stakleničkih plinova i njihovog skladištenja, efikasnije korištenje električnih strojeva, skladištenje topline i energije te reciklaža otpada znatno mogu pridonijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova.

No i poljoprivreda je jedan od proizvođača stakleničkih plinova pa profesor Koračin preporuča bolje korištenje zemljišta, skladištenje CO2 u zemljištu, obradu i poboljšanje zemljišnih karakteristika, te razvoj gnojiva koja ne narušavaju kvalitetu zemlje i ne uzrokuju bolesti.
I na kraju nema zaštite okoliša bez povratka prirodi, treba sačuvati i obnoviti šume, pošumiti neobrađene površine i iskoristiti šumske sirovine za biogoriva.
Kad je riječ o zbrinjavanju otpada, nužna je reciklaža i postavljanje uređaja za skupljanje metana i drugih plinova, izdvajanje organskih otpada za gnojiva i razvoj tehnologija za pročišćavanje voda kaže profesor Koračin. Vremena za čekanje nema jer bi posljedice mogle biti katastrofalne za čovjeka, biljni i životinjski svijet. Klimatske promjene prouzročit će nestašicu hrane i vode, širenje zaraznih bolesti, potonuće manjih otoka u nekim dijelovima svijeta i prirodne katastrofe. 

Pojmovnik:
± (plus-minus) - matematički simbol koji se često koristi u mjerenju podataka, a pokazuje točnost ili odstupanje u izračunu

E-adresar: Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC)* - www.ipcc.ch, Report 4. Referenca: IPCC, 2007: Summary for Policymakers. In: Climate Change 2007: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change [Solomon, S., D. Qin, M. Manning, Z. Chen, M. Marquis, K.B. Averyt, M.Tignor and H.L. Miller (eds.)]. Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom and New York, NY, USA; Hans-Martin Füssel, 2009: Review and quantitative analysis of indices of climate change exposure, adaptive capacity, sensitivity, and impacts. Prilog za World Dvelopment Report 2010. Potsdam Institute for Climate Impact Research