Proročanstva s kraja svijeta

Poplave, potresi i erupcije ne događaju se slučajno. Mogu li se ograničiti ili spriječiti, otkrivaju znanstvenici na mjestu kojem prvom prijeti nestanak, ali ga smatraju ključnim za istraživanje klimatskih promjena.

Piše Kristina Kardum

Najveći svjetski istraživački centri u kojima znanstvenici pokušavaju pronaći odgovore na pitanja globalnog zagrijavanja nalaze se tamo gdje je najhladnije - na Antarktici. To je kontinent koji u svojem debelom pokrivaču krije tajne koje bi mogle pomoći boljem razumijevanju klimatskih promjena te većom spremnošću za uspješnu prilagodbu ljudi na nove uvjete života. Možda je to malo ironično, međutim, poticaja za skupa istraživanja na temperaturama u debelom minusu ima na pretek. Australska je klima od prošlog ljeta, čini se, definitivno izmaknula ljudskoj kontroli. Malo poplave, malo požari pa ciklonski vjetrovi i šteta za ekonomiju se broji u milijardama dolara. Međutim, nisu samo Australci na meti majke prirode - ekstremni vremenski uvjeti ruše rekorde po cijelom svijetu. Rekordne snježne padaline bilježe se u brojnim zemljama unatoč činjenici da je 2010. godina bila jedna od najtoplijih, s najvišim temperaturama zabilježenim u čak 19 zemalja.

Godina katastrofa
Svaki kontinent osim Antarktike pretrpio je katastrofalne poplave, dok se, primjerice, u Amazoni bilježe rekordne suše. Oko 300 tisuća ljudi poginulo je u potresima u Haitiju, Čileu i Kini, poplavama u Europi i Pakistanu, šumskim požarima u Rusiji i olujama u Aziji. Ukupno, u prošloj godini zabilježeno je između 850 i 900 globalnih svjetskih vremenskih katastrofa koje su stajale oko 130 milijarda dolara. U takvim prilikama znanstvenici spremno odlaze po odgovore gdje ih mogu naći, pa makar na hladnom šestom kontinentu.Istraživanja na Antarktici, kontinentu otkrivenom 1820. godine provode sa na njenom obalnom dijelu, ali i u neposrednim blizinama Južnog pola. Naime, temperature mora pokraj Antarktičkog poluotoka snizile su se u posljednjih 12 tisuća godina. Otapanje samo ledenih rubova tog kontinenta značilo bi podizanje morske razine i preplavljivanje niskih i plitkih obalnih područja, a ima dovoljno leda da podigne razinu mora za 60-ak metara. Znanstvenici su počeli pratiti temperature mora blizu ledenog pokrivača tek u zadnjem desetljeću, tako da brojne rupe u znanju tek treba popuniti.

- Obalni pojas Antarktike mjesto je velike interakcije zraka, mora i leda koja može utjecati na čitavu Zemlju, međutim, i dalje ostaje jedno od najmanje proučavanih regija na svijetu što se tiče klimatske varijabilnosti - napisao je znanstvenik James Bendle, u časopisu Nature.

Veliko malo otapanje
Od kada se tamo intenzivnije prikupljaju podaci, ustanovljeno je da se temperatura mora snizila za tri do četiri stupnja Celzijevih (na otprilike -13 stupnjeva)  u posljednjih 12 tisuća godina. Laicima se to čini beznačajnom promjenom, međutim, u posljednjim desetljećima temperature su porasle i kreću se oko nule. Zbog toga se u posljednjih 30 godina ledeni pokrivač povukao - što znanstvenici tumače povećanom ljudskom emisijom stakleničkih plinova.Kakve promjene možemo očekivati? Panel Ujedinjenih naroda za klimatske promjene procijenio je da će se more podići između 20 i 50 cm u ovom stoljeću. Velikog antarktičkog otapanja za sada ne bi trebalo biti jer je led na Antarktici dovoljno duboko zaleđen, a upravo je to sretna okolnost zbog koje su hladniji predjeli unutrašnjosti kontinenta zanimljivi znanstvenicima.

Sleđeni misterij
Početkom veljače 2011. godine objavljeno je kako bi nevjerojatno dugačka ledena cijev duža od 3,3 kilometra iskopana iz dubina Antarktika, oko 900 kilometara od Južnog pola, mogla sadržavati odgovore na tajne Zemljine prošlosti. West Antarctic Ice Sheet Divide Ice Core Project upravo je završio izvlačenje te cijevi promjera tek 13 cm. Stup leda mogao bi pružiti detaljni pogled na to kako je izgledala klima na Zemlji prije 100 tisuća godina.
- Cilj je saznati detalje o tome kako su izgledale klimatske promjene u vrijeme izlaska iz ledenog doba, upravo zato jer sličnim promjenama svjedočimo i danas. Imat ćemo detaljan prikaz promjena iz desetljeća u desetljeće, što do sada nije bilo napravljeno - rekao je medijima Ed Brooks, voditelj projekta, naglasivši kako je proces iskapanja leda bio iznimno težak, ali vrijedan truda.  Iskapanje je trajalo ček pet godina jer se zbog hladnoće moglo raditi samo dva do tri mjeseca tijekom antarktičkog ljeta, koje je olujno i još uvijek iznimno hladno, a uvjete dodatno otežavaju nanosi snijega. Ono što slijedi jest proučavanje leda u laboratorijima. Znanstvenici promatraju, fotografiraju i kemijski analiziraju drevne mjehuriće ugljik dioksida, metana i ostalih kemijskih spojeva zarobljenih u ledu.

Zapanjujuće posljedice
Nakon obrade podaci se objavljuju u specijalnim izvještajima. Scott Power jedan je od autora izvještaja ‘Climate Change in Australia’ koji potvrđuje da se temperatura u Australiji povećala za 0,9 stupnjeva Celzijevih od 1950-ih te da će se povećati za još jedan stupanj do 2030. Ako se smanje emisije stakleničkih plinova, temperature bi mogle rasti za čak pet stupnjeva do 2070. Takvo povišenje imalo bi zapanjujuće posljedice: značajno manje kiša, više dana s temperaturom većom od 35 stupnjeva i još snažnije i češće oluje nego do sada. Znanja prikupljena iz davnine omogućit će pogled u budućnost, odnosno konkretna znanja o tome koliko je cjelokupni ekosistem osjetljiv na atmosferske promjene.