Saga o srebru

Različitim srebrnim pripravcima svijet se liječi od davnina. No uz suvremene marketinške metode ponovno su dobili na važnosti.

Tekst: Jasna Šojer
 
Kad suvremena medicina svojim svemoćnim lijekovima ne uspije pomoći ili su rezultati nezadovoljavajući, ljudi se okreću alternativnim načinima liječenja koji nerijetko imaju svoje korijene u dalekoj prošlosti i narodnom liječenju. Mnogi današnji alternativni lijekovi poznati su od davnina, no uz suvremene marketinške metode ponovno su dobili na važnosti, a internetske stranice prepune su ponuda pomoćnih sredstava koja čine čuda. Tako se i plemeniti metali poput srebra, zlata i platine često ističu kao učinkovita sredstva u liječenju mnogih bolesti, no rezultati do kojih su došli znanstvenici, iako vrijedno istražuju vrijednost tih metala u medicini, još uvijek nisu dovoljno čvrsti da bi takvi proizvodi dobili status odobrenog lijeka.

Čarobne moći srebra u liječenju, ali i prevenciji bolesti, poznate su još od vremena Egipćana. Egipatski ‘liječnici’ za obradu rana upotrebljavali su srebrne skalpele, a prema nekim povijesnim zapisima, vojnici u vojsci Aleksandra Makedonskog koji su pili iz bakrenih čaša često su pobolijevali, ali ne i časnici koji su pili iz srebrnih čaša. Srebrne posude iz istog su se razloga upotrebljavale za spremanje vode, a smatra se i da su Saraceni izbjegli epidemiju kuge jer su držali vodu u srebrnim posudama. Stari Grci i Rimljani u posude s vodom ubacivali su srebrne novčiće, a prije izuma hladnjaka srebrni se novčić ubacivao u bocu s mlijekom kako bi se spriječilo kvarenje.
Te spoznaje zacijelo su imali i plemići križari koji su sa sobom nosili srebrne pehare za piće vjerujući da mogu izbjeći mogućnost zaraze pri dijeljenju iste čaše ako je ona načinjena od srebra. Srebrno posuđe i pribor bili su cjenjeniji od zlatnog, a kovanje i obrade tog metala postali su prava umjetnost. I stoljećima kasnije svaka bolje stojeća kuća nije se mogla zamisliti bez kakve posude, svijećnjaka ili pribora za jelo izrađenog od tog plemenitog metala.

U 18. st.  liječnici su otkrili da srebro mogu mljeti u fini prah i upotrebljavati ga za liječenje bolesti poput sifilisa, a srebrni nitrat koristio se kao dezinfekcijsko sredstvo. No zbog pojave agririje ili ‘sive kože’ kao posljedice takvog liječenja, radije su izbjegavali  taj tretman. Šira upotreba srebra u medicini  počela je u 19. stoljeću kada je nekolicina liječnika počela liječiti maligne bolesti kože, suzbijati infekcije i ubrzati zalječenje rana koristeći srebrni nitrat dok su neki liječnici kapali jedan postotnu otopinu srebrnog nitrata u oči novorođenčadi za prevenciju sljepila kao posljedice bakterijske infekcije dobivene od majke prilikom porođaja. No s vremenom se pokazalo da srebrni nitrat lako zaostaje na koži jer ga se organizam teže rješava, što mu je donijelo lošu reputaciju.

Znanstvenik Georg Bredig 1880. razvio je postupak dobivanja koloidnog srebra, vrlo sitnih čestica srebra u obliku pozitivnih iona,  koje nije izazivalo agririju i bilo je znatno učinkovitije od praha srebra ili srebrnog nitrata. Nedostaci su ipak i tu bili prisutni, proces je bio iznimno spor, a postupak opasan, pa je srebrni nitrat i dalje bio u upotrebi iako kao zadnje sredstvo za kojim bi se posegnulo u liječenju. Na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće dr. William Halstead, jedan od utemeljitelja moderne kirurgije, započeo je pri povijanju rana koristiti srebrni zavoj. Pojava antibiotika uz svesrdnu podršku farmaceutskih tvrtki posve je bacila u zapećak antibakterijske vrijednosti srebra preuzevši primat u tretiranju svih vrsta infekcija iako je srebro djelotvorno uništavalo bilo koji soj bakterija, virusa i gljivica, a antibiotici su imali ograničeno djelovanje posebno s obzirom na sposobnost bakterija da se prilagode antibioticima pa su danas sve češća upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o pretjeranoj upotrebi antibiotika zbog koje je došlo do prevelike otpornosti bakterija na njihovo djelovanje i realne mogućnosti širenja epidemija koje se ne bi mogle zaustaviti danas dostupnim lijekovima.

Znanost ipak  još nije digla ruke od srebra pa i dalje proučava njegovo antibakterijsko djelovanje i pronalazi načine njegove primjene. Istražuju se medicinske prednosti tzv. nanosrebra i njegova korist u borbi protiv escherichije coli, opake bakterije MRSA poznate pod nazivom ‘zlatni stafilokok’,  čira na želucu pa čak i malignih bolesti.

S jedne strane tu su zagovornici alternativnih vrsta liječenja i koloidnog i ionskog srebra koji na brojnim čudesnim izlječenjima i svjedočenjima izliječenih ukazuju na vrijednost tog za sada pomoćnog lijeka o kojem se informacije mogu naći na brojnim web-stranicama i koji uz to tvrde da je najveća prepreka korištenju srebra kao lijeka sama farmaceutska industrija koja bi zbog njegove učinkovitosti najviše izgubila u financijskom smislu. S druge strane tu su znanstvenici koji, doduše, vrijedno  istražuju, ali sve informacije ostaju u domeni radova pa običan puk ni sam ne zna kome bi vjerovao jer uzeti neki ‘lijek’ na vlastitu odgovornost ipak je velik rizik.