Treba nam servis za znanstvene vijesti

Nelagodna je činjenica da većina znanstvenih vijesti u svjetskim medijima potječe iz obavijesti koje izdaju profesionalci u odjelima za odnose s javnošću.

Tekst: Mićo Tatalović, mr.sc.
SciDev.Net

Dvije karakteristike znanosti u domaćim novinama i medijima uopće jesu da su to uglavnom prevedene vijesti izvana, te da se rijetko traži mišljenje domaćih znanstvenika. Kada se to i uradi, često se kvazi-stručnjacima i raznim pripadnicima ekstremnih stavova daje isti prostor, a često dobivaju i više prostora nego znanstvenici. To ukazuje na dva glavna nedostatka u domaćem znanstvenom novinarstvu: dobar izvor vijesti o onome što rade hrvatski znanstvenici, te edukativni programi i javne rasprave o kvaliteti znanstvenog novinarstva.

Većina znanstvenih vijesti u svjetskim medijima sada potječe iz obavijesti za medije koje izdaju profesionalci u odjelima za odnose s javnošću, odnosno medijima, na sveučilištima te stručnim časopisima. Ta je činjenica mnogima nelagodna, jer posao je odnosa s medijima promovirati znanstvene institute, časopise i njihov rad, a ne objektivno informirati građane. No zbog nedostatka vremena i medijskog modela u kojemu novinari više nemaju vremena za istraživačko novinarstvo, mnogi jednostavno kopiraju izvještaje za medije te ih tako prepakirane objave u medijima. U krugu znanstvenih novinara u zapadnim zemljama već se godinama odvija žestoka rasprava o tom problemu, pa neki čak kažu da su znanstveni blogeri bolji od novinara kada je riječ o objektivnoj analizi takvih vijesti. 

Vijesti prolaze i kroz tjedni ciklus koji diktiraju obavijesti za novinare koje su pod embargom – novinari ih dobiju nekoliko dana unaprijed kako bi imali vremena pripremiti članke – ali ih ne smiju prije određenog datuma objaviti. Mnogi su postali lijeni i ovisni o neprestanom izvoru vijesti, pa takve obavijesti ne samo da diktiraju o čemu novinari pišu, nego i na koji način pristupaju temi, kažu kritičari.

No u Hrvatskoj ta problematika gotovo i ne postoji s obzirom da takvog sustava obavijesti praktički i nemamo, a ni naše institucije ne surađuju sa svjetskim sustavima za obavještavanje novinara o znanosti. Dva najveća takva servisa su američki EurekAlert! i europski AlphaGalileo. Iako je AlphaGalileo kontaktirao naše Ministarstvo znanosti još prije nekoliko godina, ništa se do sada nije dogodilo.
- Iz Hrvatske smo imali mali ili nikakav odaziv - kaže Peter Green, direktor AlphaGalilea, dodajući da su razlozi vjerojatno novac i zbunjenost znanstvenih institucija kada je riječ o odnosima s medijima.

Naime, instituti koji šalju obavijesti novinarima putem ovoga servisa moraju se pretplatiti, ili individualno (cijena je 990 eura godišnje) ili preko države, čiju pretplatu onda može koristiti nekoliko instituta (npr. 6 za 5000 eura, ili 17 za 15.000 eura).
Takav servis onda omogućava znanstvenim vijestima iz bilo koje zemlje da dođu u novine bilo gdje u svijetu, a ujedno omogućavaju novinarima da biraju one vijesti koje su relevantne za njihovu regiju, a ne da pišu samo o recimo njemačkim ili američkim dostignućima, kaže Green.

Blaženka Divjak, prorektorica Sveučilišta u Zagrebu, koja je prije desetak godina radila projekt o prijenosu britanskih iskustava u komunikaciji o znanosti i visokom obrazovanju prema javnosti, kaže:
- Petera sam odvela u MZOŠ da vidimo može li se platiti članarina za Hrvatsku. Naravno, nakon obećanja da ćemo se učlaniti, ništa se nije poduzelo. Danas mogu reći da nismo bitno napredovali, da ima premalo tema o znanosti i visokom školstvu u javnosti – uglavnom se izvještava o skandalima, ali to je poznata priča, pa neću u nju ulaziti. Nije mi poznato da se Hrvatska umrežila u bilo koji informacijski sustav o znanosti niti da postoji namjera da se to učini, a svakako bi trebalo.

Iz mog iskustva kao znanstvenog novinara za međunarodne medije, cijelo područje jugoistočne Europe jedna je crna rupa kada je riječ o vijestima o znanosti. No za domaće medije i za Hrvatsku javnost važnije je imati servis koji bi omogućio točno i kvalitetno izvješćivanje o onim projektima koje hrvatski znanstvenici rade, te o njihovom utjecaju na hrvatski razvoj i prilike. U nekim područjima, kao što su problemi ribara (npr. o raznim regulativama o kvotama i štrajkovima ribara), znanstvena perspektiva potpuno nedostaje u medijima – iako je važna za problematiku.

Servisi za obavijesti omogućili bi sada skrivenim znanstvenim radovima da isplivaju u medije i javnu domenu, što bi, s obzirom na to da hrvatski građani plaćaju poreze koji tu znanost financiraju, bilo od javne koristi.  Ne bi morali polaziti od nule – recimo, svijetli su primjeri portal Connect::portal Znanost i Hrčak Srce portal.  No svrha postojanja medijskih obavijesti je omogućiti novinarima koji nemaju vremena čitati cijele članke i časopise da brzo odluče je li ta vijest relevantna za njihov medij i čitatelje. Osim sažetka znanstvenog rada i citata znanstvenika, ona također sadrže kontakt, pojedinosti o znanstveniku i osobi koja je napisala obavijest, što omogućava novinaru da lako i brzo dođe do materijala za svoj tekst. Kao urednik za vijesti na znanstvenom portalu, primjerice, svaki dan pregledam stotinjak takvih obavijesti u lovu na moguće vijesti.

Zanimljivo je da je čak i Afrika ispred nas kad je riječ o ovakvim temama. Hrčak Srce inspiriran je sličnim bazama u svijetu kao što je African Journals Online. UNESCO-va radna skupina za unapređivanje dostupnosti znanstvenih informacija u zemljama u razvoju upravo je završila za sada neobjavljen izvještaj ‘Potreba za servisom za znanstvene vijesti poput African Journals Online’. Takav bi servis olakšao novinarima pronalazak i razumijevanje vijesti o znanosti, naročito vijesti koje su važne za lokalno stanovništvo, kaže izvještaj i dodaje da su svi novinari i većina znanstvenih instituta koje su anketirali rekli da bi rado imali pristup takvom servisu.  

Znanstvenike često ne zanima kontakt s javnošću i medijima, pa bi takav servis olakšao novinarima da dođu do vijesti i znanstvenika. Važno je reći i da su novinari koji obično ne pišu o znanstvenim temama pozdravili taj projekt jer, kako kažu, znanost im nije prioritet pa je zato često zapostavljaju. No kada bi imali izvor vijesti nadohvat ruke, to bi se možda promijenilo.  Moguće zapreke su nedostatak financija i edukacije za zaposlenike koji bi pisali takve obavijesti, ali i nedostatak razumijevanja i povjerenja među znanstvenim institucijama i medijima. I kod nas za sada nedostaje ljudi koji rade na obavijestima za medije — imaju ih samo dvije-tri ustanove.