Tsunami prijeti Jadranu

Ekologija je mora narušena. Za neke životinjske vrste posljedice su već stravične. Dramatično zvuče predviđanja znanstvenika: do kraja 21. stoljeća ušće Neretve potopit će more.

Tekst: Kata Pranić

Kada bi se u Jadranskome moru na dubini od deset kilometara dogodio potres jačine 7,5 stupnjeva po Richteru, u krugu od stotinu kilometara oko epicentra popratio bi ga tsunami valova visokih deset metara, tvrdi prof. dr. sc. Mirko Orlić s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
- Jadransko je područje, kao i ono cijelog Sredozemlja, tektonski aktivno pa se mogu dogoditi jaki potresi. Maksimalne magnitude od oko 7,5 stupnjeva po Richteru mogu se očekivati u južnom Jadranu, a potres bi bio popraćen tsunamijem lokalnog značenja. Tsunamiji su u Jadranu rijetki; tijekom posljednjih pet stoljeća zabilježeno ih je 20-ak. Kad će biti sljedeći, ne može se predvidjeti - objašnjava Orlić.

Profesorova tvrdnja razočarat će zagovornike teorije zavjere, koji su razorni potres i tsunami u Japanu proglasili dirigiranim s pomoću napredne američke tehnologije.
Oni su se događali i u dalekoj prošlosti dok su svjetskim morima plovili jedrenjaci, a poštu nosili golubovi pismonoše. No u posljednjih 50-ak godina mnogo je ljudskih pogrešaka pohranjeno u plavim dubinama, a pitanje je kad će izroniti i kojom razornom snagom naplatiti dug. - Kad je riječ o odnosu između Jadrana i ostatka Sredozemlja, izgledno je da će razmjena vodenih masa između Jadrana i istočnog Sredozemlja oslabjeti te da će ljetne površinske temperature više porasti u Jadranu nego u istočnom Sredozemlju - objašnjava Orlić. No teško je predvidjeti hoće li se neki od kadrova iz proročki apokaliptičnog ekološkog scenarija, u kojem stradavaju gradovi na obalama oceana i mora, dogoditi i na hrvatskoj obali.

- Očekuje se da će globalno morska razina do kraja 21. stoljeća porasti i do metra zbog ekspanzije mora prouzročene zagrijavanjem i zbog otapanja ledenog pokrova. To će uzrokovati i porast srednje morske razine u Sredozemlju i Jadranu, ali moglo bi biti malo manje od globalnog, zbog smanjivanja količine oborina i povećavanja isparavanja nad Sredozemljem. Porast srednje morske razine može ugroziti niske dijelove obale, kao što je delta Neretve - kaže Orlić tvrdeći da se intenzivnije poplave mogu očekivati u posebnim situacijama, kakve su u Jadranu vezane uz prolazak ciklona i nastup juga. - Zbog klimatskih promjena bit će manje epizoda juga, ali bit će intenzivnije i dugotrajnije. Može se očekivati da će poplave priobalnih gradova zbog povremenog podizanja morske razine, kakve i sada ugrožavaju Veneciju, Trst, Pulu ili Rijeku, biti rjeđe, ali i da će zahvaćati veću površinu te biti dugotrajnije - tvrdi Orlić.

No ne treba čekati kraj 21. stoljeća jer smo već žrtve vlastitog nemara i pohlepe za profitom. Zgražamo se nad degeneriranim životinjama, sve više je djece s malformacijama, ali ima ih i na ribama i ostalom morskom svijetu. Slika ribe s degenerativnim promjenama u ustima, ružičasti pingvin koji je posivio zbog prevelikih količina pesticida koji su dospjeli u more, kornjača s oklopom u obliku broja osam…  - Morski okoliš onečišćuje i zagađuje prekomjeran unos biorazgradive organske tvari, hranjivih soli dušika i fosfora, teških metala i organometalnih spojeva (kao što su živa, kadmij, olovo, krom, bakar, tributilkositar i dr.) te postojanih organskih zagađivala, koji u more stižu komunalnim i industrijskim otpadnim voda, ispiranjem poljoprivrednih i umjetnih površina, apsorpcijom iz atmosfere te otapanjem iz zaštitnih premaza podmorskih instalacija i brodova - objašnjava dr. sc. Grozdan Kušpilić, voditelj Laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

Ta se zagađivala koncentriraju u morskoj vodi i sedimentu djelujući na morske organizme i šire u druga područja strujanjem vodenih masa ili resuspenzijom sedimenta, objašnjava Kušpilić.Posebno ističe razorno djelovanje teških metala, organometalnih spojeva i postojanih organskih zagađivala; pesticida, polikloriranih bifenila, dioksina i furana na morske organizme. - Djeluju toksično i/ili genotoksično na njih, akumuliraju se u organima ili masnom tkivu te prenose cijelim hranidbenim lancem u moru, a zatim do čovjeka - objašnjava Kušpilić ističući i štetan utjecaj radioaktivnih elementa na morski okoliš. No poseban je problem kruti otpad; plastika, staklo, napuštena i izgubljena ribarska oprema, zbog čega ugibaju na milijuni ptica i na stotine tisuća morskih sisavaca.

Kušpilić kaže da, iako se spoznaje o štetnom djelovanju pojedinih spojeva na morski okoliš svaki dan proširuju, još ne znamo kakav će učinak na organizme u području ispred velikih gradova imati, primjerice, unos lijekova, hormona i drugih farmaceutskih preparata čiji sastojci stižu kroz kanalizacijski sustav.
- Očekivana promjena pH vrijednosti mora najkritičnija je pojava za morski okoliš. Izgaranje fosilnih goriva štetno utječe na atmosferu, a mora su putem površine stalno u kontaktu s atmosferom. Danas stoga imamo pojačano otapanje CO2 koji se u moru pretvara u ugljičnu kiselinu. Mnogi znanstvenici predviđaju postupno snižavanje pH vrijednosti mora sa sadašnje vrijednosti od 8,2 na 7,8 potkraj ovog stoljeća. Kakav će utjecaj ova promjena imati na ravnotežu kemijskih procesa u moru kao što su formiranje minerala i otapanje soli, teško je predvidjeti - upozorava Kušpilić tvrdeći da je kvaliteta hrvatske morske soli još vrlo dobra zahvaljujući kvaliteti vode uz obalu koja dolazi iz nezagađenog istočnog Mediterana.