Zlokobni BPA: Otrov koji glumi estrogen

U plastičnom svijetu prijete nam podmukli neprijatelji. Kemikalija nazvana BPA jedna je od najprozivanijih. Kanada ju je već zabranila, a i EU ne dopušta njezinu prisutnost u dječjim bočicama. 

Tekst: Darija Tabulov-Truta
Foto: Liderova arhiva
 
Nema sumnje: živimo u svijetu plastike. No je li plastika tako fantastična kako je u hitu Plastic Fantastic iz 2004. godine ironiziraju momci iz grupe Psihomodo Pop, ovisi o tome koga slušate. Još do prije desetak godina korištenje plastike, revolucionarnog materijala koji je svojom praktičnošću i primjenjivošću na sve sfere života sredinom 20. stoljeća uistinu promijenio svijet, nije izazivalo zabrinutost zdravstvenih vlasti. No, u proteklom desetljeću provedena su brojna  istraživanja koja upozoravaju kako je bisfenol-A (BPA), kemikalija prisutna u većini proizvoda iz svakodnevne uporabe i glavni sastojak polikarbonata, opasna po ljudsko zdravlje.

Štoviše, BPA se povezuje s povećanjem rizika od nekih vrsta raka, posebice raka dojke, zatim s neplodnošću, porođajnim defektima, ranijim ulaskom u pubertet, dijabetesom, a nedavne studije pak tvrde i da nas povećana izloženost toj kemikaliji može učiniti manje privlačnima suprotnom spolu. Ovo posljednje je zasad dokazano samo kod miševa. Kanada je BPA proglasila otrovnom supstancijom, a Europska unija zabranila da se od njega izrađuju bočice za djecu. 

A budući da, čim se probudimo i krenemo prati zube, koristimo plastičnu četkicu za zube i stišćemo plastičnu tubu, doručkujemo primjerice žitarice upakirane u plastične vrećice i točimo mlijeko iz plastične boce ili kartonske kutije osigurane zbog kvarenja i curenja plastificiranim unutarnjim slojem, koristimo plastičnu tipkovnicu računala, te često na poslu naručujemo obroke iz dostave koji stižu u plastičnim posudama, jasno je kako nikome ne može biti svejedno je li jedan od glavnih sastojaka našeg ‘plastičnog’ svijeta zdravstveno prihvatljiv rizik ili po život opasan otrov. Treba naglasiti kako je BPA prisutan i na neočekivanim mjestima kao što su zaštitne obloge konzervi ili zubna brtvila.

Iako još nema zajedničkog i nepodijeljenog znanstvenog stajališta od 2005. godine 94 od 115 u SAD-u provedenih istraživanja potvrdila su toksičnost BPA-a. Stoga je razumno pitanje je li naš dom ispunjen plastičnim pomagalima zdravstvena prijetnja ili je riječ o publicitetu koji nameće konkurentska industrija.
Zanimljivo je kako ovu temu ne bismo danas ni problematizirali da laboratorijski pokus na jajnim stanicama miševa koji je provodila genetičarka dr. Patricia Hunt nije krenuo nizbrdo. Iz nekog razloga kromosomska greška koja je dovela do pobačaja i defekta na plodu u kontrolnoj skupini miševa povećala se s očekivanih dva na 40 posto. Nakon, mnogih pokusa ustanovljeno je da su posudice za vodu kontaminirane BPA-om koji se otapao iz polikarbonatske plastike od koje su posude napravljene.  Nakon tog zapažanja Hunt i ostali znanstveni istraživači mahom su postali uvjereni da je BPA prijetnja ljudskom zdravlju, baš kao i mišjem. Naravno, ubrzo su se pojavili i kritičari Huntiničine studije koja je stavila u direktnu vezu BPA i oštećenja stanica, tvrdeći kako to ni po čemu ne može biti završni zaključak.

U studiji provedenoj 2002. godine pokazalo se, naime, da ljudi drugačije reagiraju na bisfenol A od miševa, te da se ne može govoriti o sličnim ili istim rezultatima po zdravlje ljudske vrste. Neke su studije dokazivale kako je prisutnost BPA čestica koje pronalaze svoj put u zalihe hrane ispod zakonskih ograničenja koje je odredila američka agencija za zaštitu okoliša. U tu gungulu uključila se i web stranica nazvana Bisphenol-A.org, koju financira industrija plastike. Na tim se stranicama tvrdilo kako je uporaba BPA apsolutno sigurna, osim ako svakodnevno ne pojedete 590 kilograma hrane iz konzerve ili plastične ambalaže. To je stajalište podržala i vrlo moćna institucija, U.S. Food and Drug Administration, te naravno američka kemijska industrija. Naravno, u međuvremenu svi su revidirali i omekšali svoje pozicije, pod pritiskom sve više dokaza. A za zaoštravanje stajališta dobrim je dijelom zaslužna i sama struktura supstance, naime BPA se po mnogim kriterijima ne ponaša kao tipičan otrov.

Dok druge kemikalije označene kao toksične imaju direktan utjecaj (izloženost azbestu nedvojbeno vodi do raka i smanjuje mentalne kapacitete), BPA se ponaša podlije. Radije nego da direktno napadne tijelo, BPA se ponaša kao endokrini disruptor. Točnije, mijenja način na koji funkcioniraju naši hormoni, 'imitirajući' naš prirodni hormon, poput estrogena, primjerice. Estrogen može mijenjati ponašanje više od 200 gena koji kontroliraju rast i obnovu gotovo svakog organa ili tkiva u tijelu. Između ostalog estrogen utječe na razvoj fetusa i njegovu staničnu strukturu, te na početak puberteta, pa je tijelo krajnje osjetljivo čak i na najmanje primijene u razini estrogena.

Novije studije pokazuju da doza BPA-a između 2 i 20 mikrograma po kilogramu tjelesne težine mijenja reproduktivni sustav mužjaka miša. Bebe hranjene konzerviranom dječjom hranom zagrijanoj u polikarbonatnoj bočici mogu toj količini biti izložene već tijekom jednog dana, ustanovljeno je u nekim studijama koje su mahom mnoge mlade roditelje nagnale na kupnju staklenih. Stoga, iako su prijašnje studije o BPA-u tvrdile kako su i veće doze sigurne po zdravlje, važno je podsjetiti kako je riječ o spoju koji se ne ponaša kao uobičajeni otrov. Naime, velike doze BPA-a ne pogađaju uvijek gene na isti način kako to čine male doze, i taj fenomen 'manje je više' na koji se ponaša ova supstancija znanstvenicima još nije jasan.  No, i dalje postoje dvojbe, pa ovisno o tome koga slušate, BPA može, ali i ne mora izazivati zabrinutost. Ipak, svi slažu da smo mu izloženi.

Prema američkoj studiji iz 2004. godine koju je proveo US Centar za preventivu i kontrolu bolesti BPA je detektiran kod 93 posto Amerikanaca. No, i dalje je aktualno pitanje jesu li ljudi jednako podložni trovanju kao miševi? Za zaključno, nedvojbeno mišljenje trebat će, čini se, pričekati barem još desetak godina istraživanja jer posljedice djelovanja estrogena mogu se pokazati desetljećima kasnije, čak pri kraju života pojedinca. Naime, studije zapravo moraju pratiti i bilježiti cijelu liniju stanica kroz desetljeće, što mnogi nisu spremni čekati. Kanadske zdravstvene vlasti, očigledno, nisu bile spremne toliko čekati i riskirati pa je to prva zemlja koja je BPA proglasila otrovnom kemikalijom i uvela mjere koje brane njegovu uporabu kad je riječ o hrani. I EU je po tom pitanju pristupila proaktivno i zahtijeva prije izlaska proizvoda na tržište temeljitu provjeru zdravstvene ispravnosti. U SAD-u je posve drugačija situacija, jer se zahtijeva dokaz o tome da  proizvod nije siguran.

U Hrvatskoj pak postoje dobra rješenja, no problem je što mimo svih pravila, carine i drugih institucija, na domaće tržište stiže svašta. No, u tom kaosu i prije nego su doneseni jednoznačni zaključci o BPA-u najbolje je da se za svoje zdravlje pobrinete sami. Naposljetku, ako se kroz desetak godina pokaže da BPA nije škodljiv za ljude kao što je za miševe, uvijek si možete reći da ste nešto pokušali učiniti za sebe i svoj okoliš.