Ekonomsko-politički utjecaj pada cijene nafte – Zapad vs. OPEC (2)

Nesumnjivo je da na pad potražnje utječe usporavanje kineskog gospodarstva i razvoj tehnologije za alternativne izvore energije, ali to bez rasta ponude ne bi toliko srušilo cijenu nafte, stoga nam je rast ponude mnogo zanimljiviji za analizirati. Na rast ponude su utjecala 4 faktora: rast proizvodnje nafte u SAD-u, reakcija Saudijske Arabije na rast proizvodnje u SAD-u, ukidanje sankcija Iranu, te veliki proračunski deficiti u mnogim zemljama izvoznicama nafte.

Nove tehnologije za crpljenje nafte su SAD pretvorile u jednog od većih proizvođača nafte u svijetu. S obzirom da su SAD bile najveći uvoznik nafte, a sada su se pretvorile i u zemlju izvoznicu i kada se uz to dogodi usporavanje Kineske ekonomije, to stvara veliki višak ponude i ruši cijene. S obzirom da je SAD krenuo i u izvoz nafte, Saudijska arabija je shvatila da OPEC više ne može držati visoke cijene nafte smanjenjem ponude, jer bi to značilo gubljenje tržišnog udjela, pa je odlučila spuštati cijenu dok ne izbaci s tržišta konkurenciju koja ima više troškove proizvodnje od njih. Ostale zemlje izvoznice poput Rusije i Venezuele imaju zbog pada cijene nafte ogromne proračunske deficite, te ukoliko bi one krenule u smanjenje proizvodnje u svrhu dizanja cijene, ta proračunska rupa bi se samo produbila zbog čega im to nije opcija. I na sve to, došlo je ukidanje sankcija Iranu što dodatno povećava ponudu jeftine nafte na tržištu, jer će Iran biti spreman ponuditi naftu i po nešto nižoj cijeni kako bi vratio tržišni udio koji je imao prije uvođenja sankcija. Zbog toga je Saudijska Arabija najavila spuštanje cijene nafte za Europu kako bi se spriječio povratak Iranske nafte na ta tržišta.

Time smo gotvo dobili savršenu oluju što se tiče tržišnih uvjeta koji ruše cijenu nafte. Doduše, ovog cijena se malo oporavila, ali još je uvijek to daleko od razina preko 100 dolara za barel koje su nekada bile.

A što se posljedica tiče u SAD-u se zatvaraju mnoga naftna crpilišta, te stoga mnogi zaposlenici dobivaju otkaze te padaju cijene dionica naftnih kompanija. Međutim, ekonomija SAD-a je dovoljno diverzificirana da apsorbira taj šok, posebno zbog niskih cijena nafte koje joj daju novi zamah kroz niže troškove. U Europi su u problemima mnoge naftne bušotine koje se nalaze na otvorenom moru, te koje sada postaju neisplative, ali većina europskih zemalja ne proizvodi značajne količine nafte, stoga niže cijene nafte koriste europskim zemljama koje su uglavnom uvoznice tog energenta. Možda najozbiljniji problem zbog pada cijena nafte u EU je opasnost od deflacije zbog smanjenja troškova što će imati za posljedicu i smanjenja cijena.

Ondje gdje se javljaju pravi problemi su zemlje izvoznice nafte koje se nalaze izvan Europe i Sjeverne Amerike. Većina tih zemlja planira proračune na temelju cijena nafte koje su prethodnih godina bile i 3 do 4 puta veće nego što su to sada, te su shodno tome dignule državnu potrošnju. Saudijska Arabija zbog svog deficita od oko 100 milijardi dolara čak razmatra i IPO svoje nacionalne kompanije koja je najveći svjetski proizvođač nafte, što bi moglo otvoriti vrata američkim i europskim kompanijama za kupnju njenih dionica. Doduše, spominje se mogućnost prodaje svega 10% dionica, ali to bi imalo velike efekte na budućnost poslovanja te kompanije, a time i na kretanje tržišta nafte. Rusiji pak pad cijena nafte, u kombinaciji sa sankcijama SAD-a i EU, dodatno otežava stanje u ekonomiji, posebno što se tiče proračunskog deficita i pada vrijednosti rublje. Venezuela je također praktički pred bankrotom, a ni ostalim zemljama izvoznicama nafte ne ide puno bolje jer su njihove ekonomije izrazito ovisne o cijeni nafte.

Svjedoci smo velike redistribucije moći i profita među globalnim igračima. Ekonomski ratovi očito traju, a cijena nafte je moćno oružje na koje SAD zna utjecati. SAD i EU padom cijena nafte su očiti dobitnici, dok su mnogi njihovi geopolitički protivnci veliki gubitnici.

Tekst o tome kako niža cijena nafte utječe na migrantsku krizu možete pročitati OVDJE.