Novi se šef SDP-a Bernardić vjerojatno potapa idejom da na lokalnim izborima krene u bitku za Grad Zagreb (i to dok se stranka još konsolidira), a Josip Tica, profesor sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, čeka potvrdu za čelno mjesto SDP-ova Savjeta za gospodarstvo. Pomalo neobičan potez s obzirom na to da smo u fazi oporavka i rasta, ali i s obzirom na činjenicu da kritike ekonomista na Vladin program i poteze uglavnom izostaju. No Tica uvjerava da je alternativni program potrebniji nego ikad jer za kratkoročne poglede na ekonomiju i proračun vrijeme polako curi.
• SDP je odlučio ponovno aktivirati stranačke savjete, a na mjestu šefa think tanka za ekonomiju trebali biste biti vi. U kojoj je fazi odluka o tome? – Trenutačno sam predsjednik savjeta za gospodarstvo u zagrebačkome SDP-u, pa bi vodstvo ekonomskoga savjeta bio prirodni nastavak ovoga što sada radim. No u ovome trenutku još je dosta posla u preslagivanja stranke, pa ta tema još nije stigla na red.
• Zanimljiva pozicija s obzirom na to da većina analitičara stranku proglašava gotovo pokopanom, u najmanju ruku nefunkcionalnom oporbom. – To su političke procjene, a ja se bavim ekonomijom. S obzirom na moja očekivanja u gospodarstvu, mislim da je važno za Hrvatsku što prije osmisliti alternativu koja može kvalitetnije odgovoriti na izazove koji nas čekaju. Svima je poznat moj odnos prema politici, ali stižu zanimljiva vremena u kojima će trebati upotrijebiti sve kognitivne kapacitete da bismo se suočili s onim što bi nas moglo dočekati u kratkome i srednjem roku.
• Što sadašnjoj vlasti najviše zamjerate? – Iz donesenih se odluka nikako ne uspijeva identificirati mjerljiv cilj. Ključna je paradigma rasterećenje gospodarstva, pa su smanjivane i mijenjane neke porezne stope, uz tezu da će to donijeti rasterećenje od dvije milijarde kuna. Nakon toga izglasa se proračun kojemu je prihodna strana sedam milijardi kuna veća?! Nema cilja, instrumenti su nejasni, kompletna se reforma svela na udovoljavanje zahtjevima za promjenama za koje je nemoguće identificirati vode li ikamo, jer nemamo cilj. Ekonomska politika ima snažan zadah 90-ih iako se mjestimice može pronaći nešto moderno.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.