Dok nam je ministra Šukera, GMO nam ne treba

Da se odmah razumijemo – osobno nemam ništa protiv GMO usjeva. Nemam baš nikakvih strahova od toga da će meni ili mojim potomcima ili potomcima mojih potomaka od GMO-a izrasti dlake u ustima. Kada su u pitanju moji potomci i njihovi potomci, strahova vezanih uz hranu ipak imam. Bojim se da je u budućnosti neće biti dovoljno za sve ljude na svijetu. Osim ako se primarna proizvodnja hrane ne otvori GMO-u.

Kao i obično, protivnici GMO-a imaju drugačiji pogled na svijet od mene. Za njih se svijet sastoji samo od ovog malog komadića tla koji zovemo Hrvatskom, na čijim će se granicama zaustaviti sve ono što će prenapučeni svijet u budućnosti proživljavati. Hrvatsku će, po njima, zaobići klimatske promjene, Hrvatskoj ne prijeti nikakva opasnost od pojačane radioaktivnosti (jer u Hrvatskoj, zna se, nema nuklearki), neće biti pritisaka za useljavanjem azijskih stanovnika u Hrvatsku, u Hrvatskoj ćemo se svi baviti organskom poljoprivredom i zato nam GMO naprosto ne treba. Eto, tako.

Svijest o potrebi očuvanja svijeta od ekoloških katastrofa odavno više nije dovoljna. Broj stanovnika na Zemlji postao je ključni čimbenik koji određuje kakav će svijet sutra biti. Možemo i moramo brinuti da se ne događaju izlijevanja nafte u vode, možemo i moramo osigurati se od povećane radijacije i slično, no, ne možemo spriječiti ljude da traže jesti. A ljudi će biti sve više. Konvencionalna poljoprivreda ima svoje granice. Rast broja ljudi na svijetu gotovo da ih nema. GMO je jedan od odgovora na taj problem.

U skladu s prijedlogom Europske komisije da nacionalne vlasti same odlučuju hoće li dopustiti da se na njihovom teritoriju uzgajaju genetski modificirani organizmi, Hrvatska bi ove jeseni trebala donijeti nacionalnu strategiju, za koju kažu da već u startu predviđa koegzistenciju GMO-a i konvencionalne poljoprivrede. I to je već u startu uzbunilo sve moguće protivnike GMO-a, od čuvenog Marijana Jošta do masa ljudi koji pojam GMO automatski povezuju s kemijskim i biološkim otrovom od kojeg se umire istog trena kada mu priđete na manje od deset metara. Zagovornici dopuštanja uzgoja GMO-a unaprijed su već osuđeni na to da ih se u javnosti, u najmanju ruku, prozove lobistima nezasitnih stranih kompanija koje Hrvatsku žele uništiti genetski modificiranim organizmima, tim sjemenom zla, kako se GMO titulira.

I što sada? Hrvatska, naravno, može ostati izvan svjetskih tokova u razvoju tehnologije GMO-a i mirno uzgajati usjeve na konvencionalan način. Dok je hrvatskog državnog proračuna, dok je seljaka u vladajućoj koaliciji i dok je ministra financija Šukera, poznatog po spretnosti u novom zaduživanju zemlje, za konvencionalnu poljoprivredu nema brige. Ta, ne bavimo se u Hrvatskoj poljoprivredom zato što bi na njoj mogli zarađivati, nego stoga što možemo od nje pristojno živjeti i bez da išta zarađujemo. Pa dok ide – ide.