Bar code

Fućka se Dragici za otkazane letove

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Da već odavno nisam raskrstila sama sa sobom po pitanju treba li moja zemlja ući u Europsku uniju ili ne, da imam još bilo kakvih pitanja i da sam još uvijek neodlučna,  mislim da bi me kampanja uoči referenduma prije odvratila nego motivirala da zaokružim 'za'. Osobno nemam nikakvih dvojbi oko toga da Hrvatska treba postati članicom EU, ali svakodnevno srećem mnoštvo ljudi koji takvih dvojbi imaju na pretek. A nemaju odgovora na njih.

Što nam poručuju političari u kampanji za EU? Ako se jako skoncentrirate na njihove sterilne nastupe i jako pažljivo slušate što govore možda će u vaše uho ući neka od njihovih poruka: napravili smo reforme; imat ćemo pravni okvir; možemo očekivati da će nam se malo popraviti standard; moći ćemo studirati u inozemstvu... I tome slično. No, zar su to razlozi uslijed kojih bi se jedna zemlja odrekla dobrog dijela svoje suverenosti? Zar Hrvatska ulazi u jednu naddržavnu asocijaciju zato da bi spustila stopu nezaposlenosti za par postotaka u narednih nekoliko godina ili da bi u ovoj godini zadržala kreditni rejting? Pa ne ulazimo valjda u Europsku uniju samo zbog toga što još nismo izašli iz ekonomske krize! Ili sam ja nešto krivo shvatila? Uvijek sam mislila da je to jedna dalekosežna odluka, nešto na što se ne odlučujemo zbog dnevnopolitičkih razloga već zbog toga što smo osvijestili povijesnu nužnost. Europa se udružuje i tako osnažuje. Ako ostanemo izvan nje, bit ćemo sve manji i bespomoćniji. Ako nam se dogodi grčki scenarij, tko će nam pomoći? 

Još su besmisleniji spotovi sa obitelji Jurić. Prema njima, ključno što će hrvatski građani dobiti s ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo EU je to da će nam aviokompanije podmiriti troškove ukoliko otkažu let i da će nam se stric, kada ode u mirovinu, moći preseliti u Provansu. Jasno, pod uvjetom da je mirovinu zaradio u Saboru. I da će nam djeca moći studirati svaki semestar u drugome europskome gradu, a po završetku studija će graditi svemirske brodove u Hrvatskoj.  I to bi trebale biti motivirajuće poruke onim građanima Hrvatske koji imaju dvojbi!? Ljudi koji dolaze u priliku da zbog aviokompanije ostanu bez leta, kao i oni čija djeca imaju ambicija studirati u inozemstvu, definitivno ne spadaju u skupinu onih koji ne znaju zašto uopće izaći na referendum i što zaokružiti ako izađu. I što oni sami time dobivaju? Ili gube?

Gospođa Dragica ima 56 godina. Njezina se obitelj bavi poljoprivredom i proizvodnjom hrane. Godišnje uzgoje oko 150 tona povrća koje ukisele i sami prodaju na zagrebačkim tržnicama. Tim se poslom bave već preko 30 godina. Nekada se u jednoj sezoni zaradilo za mercedesa. Danas se zaradi taman toliko da se može održavati ono što se je postiglo nekadašnjom zaradom. Gospođa Dragica u subotu je na tržnici dobila brošuricu o tome zašto bi trebala zaokružiti 'za' na referendumu. Gospođa Dragica brošuricu je prolistala i bacila jer ništa nije razumjela što u njoj učenim riječima piše. Gospođu Dragicu ne zanima koje su obveze aviokompanija u slučaju otkazanog leta niti gdje bi njezini unuci (djeca su ionako već involvirana u obiteljski biznis sa kiselim zeljem) mogli studirati da bi znali napraviti svemirski brod. Sve što gospođu Dragicu u vezi s EU zanima je hoće li ona moći i dalje prodavati kiselo zelje na tržnici. A to u brošurici koju je dobila nije pisalo. Niti su o tome išta rekli političari na televiziji. Niti obitelj Jurić iz spotova. I zato gospođa Dragica neće niti izaći na referendum u nedjelju. Svejedno joj je. 

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci