Griješne misli

Uhvatila sam samu sebe kako potajno priželjkujem da Hrvatska ne dobije zeleno svjetlo za Europsku uniju. Da podbaci turistička sezona. Da Ivo Sanader ostane nedostupan hrvatskom pravosuđu. Da se dokaže nevinost Damiru Polančecu. Da švicarski franak nastavi rasti. Da ostanu neprodani svi stanovi. I još par takvih stvari.

Takve željice definitivno nisu u skladu s mojim karakterom. Svakako ne spadam među one koji se u životu rukovode načelom „što gore – to bolje“,  nisam zlurada, ne želim nikome ništa loše, a čaša je za mene uvijek polupuna. Nikada poluprazna. Pa zašto onda ne želim da se počnu događati i neke pozitivne stvari? U stvari, samo zato što se iskreno grozim pomisli da će samo jedna jedina dobra vijest biti dovoljna da u narodu poništi sve dosadašnje grozote koje su napravljene u vlasti, od vlasti ili u ime vlasti. Sadašnje vlasti, one koja je na vlast došla prije osam godina. I koja je odgovorna za sve korupcijske afere,  mnoge bankrote, niske mirovine, nezaposlene, neto plaće nesrazmjerno male u odnosu na bruto plaće, zaostajanje za svijetom, preeeeeduuugu krizu i mnogo toga drugoga.

Grozim se pomisli da bi završetak pregovora s Europskom unijom, sam po sebi, mogao biti dovoljno čvrsto uporište uz pomoć kojega bi sadašnja vlast mogla efektnim spinovima i propagandom  dobiti još jedan mandat.  Ili da bi rast u trećem kvartalu bio dovoljan za njihovu pobjedu na izborima. Bojim se da bi jedna dobra vijest bila dovoljna da se na političkom vrhu ništa ne promijeni. I da Hrvatska potone još dublje. 

Zato mislim da će nas mnogo manje stajati ostane li BDP još koji mjesec u stanju minusa nego da ljetos malo poskoči pa da ova vlast, koja dokazano nema nikakvih razvojnih ideja, još četiri godine gura probleme pod tepih. Doduše, moram priznati da razvojnih ideja još ne vidim niti u drugim pretedentima za osvajanje vlasti no, bit će mnogo napravljeno već ukoliko se pred poduzetnike prestanu nabacivati balvani. Ne treba još mnogo da se hrvatsko gospodarstvo po inerciji iskoprca iz krize, ali treba još mnogo, mnogo da se to gospodarstvo oporavi od svih udaraca koje je dobilo postrance od ove vlasti. Ne možemo se praviti da je Ivo Sanader  došao s Marsa i napravio karambol sasvim sam. A mene je uistinu strah da će se do izbora na taj karambol zaboraviti, samo ukoliko se pojavi i jedna jedina vijest koja će dati razloga za optimizam.