Jabuka je neobrana

U posljednja dva mjeseca u tjedni šoping ne idem bez naočala. Potrebne su mi da bih na deklaracijama na policama s jabukama ustanovila jesu li jabuke svježe, iz ovogodišnje ili lanjske berbe. Jasno, lanjske su godinu dana odležale u hladnjačama, što je ostavilo nemale posljedice na njihovu kvalitetu. Ipak, radije jabuke kupujem u trgovinama, gdje na deklaraciji piše godina proizvodnje, nego na placu, gdje bih morala vjerovati na riječ prodavačima. A ne vjerujem im.

Situacija s jabukama muči me cijelu godinu. Sve donedavno, dok se na tržištu nisu pojavile jabuke iz ovogodišnjeg uroda. Kilogram jabuka bio je 20 do 30 posto skuplji od kilograma banana. Zato se u posljednjih godinu dana u mojoj kući pojelo tri puta više banana nego jabuka. Eto, takva je situacija. Trenutačno je cijena banana i jabuka postala ujednačena pa smo prešli na jabuke.

Zbog toga što su jabuke cijelu prošlu sezonu bile tako skupe, u hladnjačama ih je mnogo ostalo. Da bi se hladnjače ispraznile za novu berbu, na tržištu se lanjske jabuke nude vrlo jeftino. A trgovci se koriste prilikom da bi svojim kupcima, koji u prodavaonice ulaze bez naočala, ponudili jeftinu robu. A hrvatski se voćari na to ljute i tvrde da je zbog toga što trgovci kupuju jeftine stare jabuke iz hladnjača u domaćim voćnjacima sada ostalo neobrano 30 do 40 posto ovosezonskog uroda. Jesu li ih trgovci možda sami trebali ubrati?

Kažu voćari da je u europskim hladnjačama od prošlogodišnje berbe ostalo stotinjak tisuća tona jabuka, od čega je u Hrvatskoj završilo nekih tisuću vagona. Kažu i da je cijena tih jabuka bila od sedam eurocenta pa naviše. Znači da su se mogle kupiti već za pola kune. Znači da je sa svim troškovima, ako se prodaju za pet do šest kuna, zarada na njima vrlo solidna. Koji trgovac ne bi iskoristio takvu priliku?

No što ćemo s domaćim jabukama, bar onima jesenas ubranima? Voćari su napravili dobar potez sazivanjem konferencije za novinare na kojoj su upozorili na to da su trgovine pune lanjskih jabuka iz europskih hladnjača. Tema se medijima svidjela, pa je javnost uz pomoć njih pomalo senzibilizirana za tu problematiku. Ali ne dovoljno. Zašto voćari ne bi prikupili nešto novca i plaćenim oglasima upozorili kupce jabuka koji ne čitaju deklaracije da (možda) kupuju lanjsko voće?

Naglasak je ipak na ‘možda’ jer se u velikim trgovačkim lancima uz lanjske prodaju i ovogodišnje jabuke iz hrvatskih voćnjaka. Za mene kao kupca jedino je diskutabilno što razliku u kvaliteti ne uočavam ni po izgledu jabuka ni po njihovoj cijeni, nego jedino po tome što piše na deklaraciji. A u trgovini njoj ipak vjerujem.