Kako ste podijelili ratni plijen?

Ako vam se ikada učinilo da živimo u zemlji u kojoj su mnoge stvari posložene naopako, znajte da niste usamljeni u svojim dojmovima.  Meni se takav dojam pojavljuje u prosjeku dva do tri puta dnevno. No, ma koliko oguglala na to, povremeno se još uvijek mogu osupnuti. Posljednji mi se to put dogodilo prije nekoliko dana, kada su novinari pripremili 'sačekušu' Radimiru Čačiću dok je sa Zoranom Milanovićem kadrovirao novu vladu. Jedan ga je novinar upitao 'koja će javna poduzeća uzeti HNS', na što Čačić nije mogao zadržati smiren ton, primjeren njegovoj vlastitoj novoj dužnosti.  Čačić nije baš eksplodirao, što bih ja učinila na njegovu mjestu, ali je reagirao otresitije nego što je trebao.

Bilo je to dovoljno da mediji budu puni naslova poput 'Čačić izgubio živce' ili 'Čačić nervozan zbog raspodjele vlasti' i tome slično.  Uslijedili su komentari kako Čačiću nije dugo trebalo da pokaže svoju bahatost. S druge pak strane, povod za njegovu reakciju posve je marginaliziran. Ako je tko i pokušao stati u Čačićevu obranu i ukazati na nakaznost pitanja, bio je kratko i jasno poklopljen tradicionalnim novinarskim samoobrambenim mehanizmom za takve slučajeve: Nema glupih pitanja, već samo glupih odgovora!

No, u ovom se slučaju radilo o doista nakazno postavljenom pitanju, čiji se smisao isto tako mogao izreći i na ovaj način: Kako ste podijelili ratni plijen?

Čačić je taj smisao u pitanju odmah prepoznao i upao u zamku neprimjerenom reakcijom. No, u zemlji u kojoj su mnoge stvari posložene naopako, članovi nove vlade morali bi biti svjesni toga da će ih zamke tog tipa čekati na svakom koraku. Uvjerljiva pobjeda Kukuriku koalicije na parlamentarnim izborima pokazala je da postoji kritična masa građana koji su svjesni neodrživosti političkog modela u kojem je pobjednicima dozvoljeno da u javna poduzeća instaliraju svoje ljude, samo zato da bi ih nagradili za poslušnost. Na pobjednicima je sada da dokažu da je taj model poražen i da neće raditi po načelu 'sjaši Kurta da uzjaši Murta'. 

To što većina građana želi zaokret u političkom i gospodarskom modelu, ne znači, međutim, da obični ljudi i znaju kako bi taj zaokret trebalo napraviti. Naprotiv, u svijest ljudi dvadeset je godina ugrađivano da su demokracija i kapitalizam upravo ono što imamo, odnosno da bolje od toga vjerojatno niti ne postoji. A na pobjednicima je upravo ovih izbora da nam svima dokažu da postoji i demokracija u kojoj nositelji vlasti rade za dobrobit društva i pojedinca kao i da postoji kapitalizam kojemu nije smisao da se 200 ljudi bezočno bogati a ostali žive u siromaštvu.

Istovremeno s izvlačenjem Hrvatske iz ekonomske krize na nositeljima je nove vlasti da uvedu i nove modele ponašanja. Rezultat toga bi morao biti da za četiri godine, nakon idućih izbora, niti jednom novinaru ne padne na pamet postaviti pitanje kakvo je prije par dana uzrujalo Radimira Čačića.  Bude li slično pitanje postavljeno i za četiri godine, bit će to veliki poraz za pobjednike ovih izbora. Ne promijene li percepciju javnosti glede toga što je pravo a što krivo,  neće ništa ni uspjeti učiniti.