Neprobojni filtar premijerkinog osmjeha

Negdje pred kraj prošle godine Hrvatskom se poput mantre pronijela misao da je u ovoj zemlji zapravo sve u redu, ali da joj nedostaje optimizma koji će gospodarstvo povući iz krize. Čini se da je ideja o optimizmu bila posljednje što je premijerka čula. Tada je navukla osmijeh na lice i više ga ne skida. A sve što joj se govori i poručuje čuje selektivno. Do nje dopiru samo oni dijelovi poruka koji joj se sviđaju. One druge nečuje.

Prije par dana u Hrvatsku je došao predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso. Premijerka ga je dočekala s osmjehom na licu, jer je očekivala da će tom prilikom čuti datum završetka pregovora Hrvatske i Europske unije. I ispratila ga je s osmjehom, jer joj je Barroso nabacio diplomatski kompliment o tome da je njezina Vlada uvjerljiva u svojim naporima i jer nije definitivno odbacio mogućnost da pregovori završe do kraja lipnja. No, Barrosovu izjavu da je ideja o lipnju, kao kraju pregovora, vrlo izazovna i ambiciozna, te da Europska komisija želi vidjeti konkretne, uvjerljive i održive rezultate u reformi pravosuđa, ljudskih prava i borbe protiv korupcije, premijerka je prečula.

Dva dana prije toga u Dubrovniku, na Brownovom forumu, jako je dobro čula kako su američke kompanije zainteresirane za ulaganje u Hrvatsku. Ali onaj dio koji se odnosio na razloge zbog kojih to ne čine, opet nije čula. Amerikanci su opet govorili o administrativnim barijerama, razlogu koji se pretvorio u takvu floskulu da ga obično uho više ne može podnijeti. Stalno trubljenje realnog sektora o potrebi snažnog poticanja izvoza ne uspijeva proći filter premijerkinog osmjeha do njezinih ušiju. Isto se događa s bubnjevima prosvjednika koji traže promjene.

U biti, sve se te poruke svode na jednu, upravo onu koju joj je neuspješno pokušao prenijeti Jose Manuel Barroso: trebaju nam konkretni, uvjerljivi i održivi rezultati. A iz Vlade premijerke Kosor ne izlaze nikakvi rezultati, već samo pokušaji uljepšavanja stvarnosti.  Što se tiče Barrosa, njemu je svejedno kada će Hrvatska ući u EU. On lagodno može govoriti da je 'sadržaj važniji od brzine'. Što se pak tiče nas u Hrvatskoj, nama to ne može biti svejedno. Nama su jednako važni i sadržaj i brzina.

Iznimka je Vlada, njoj je važna samo brzina, kako bi imala čime mahati u predizbornoj kampanji. Možete se kladiti da će zbog toga biti još uhićenja, kao krunskog dokaza borbe protiv korupcije, ali teško da će biti provedene sustavne reforme kojima će se onemogućiti korupcija u sustavu. Bit će još promjena zakona, ali je pitanje hoće li biti osposobljen sustav za provedbu tih zakona. Još će se više pričati o tome da smo zemlja otvorena za strane investitore, ali hoće li prije izbora biti učinjeno išta da se te nesretne administrativne barijere već jednom uklone?