Što više pohlepe to je više i mrvica

Gdje je u Hrvatskoj granica siromaštva? Službeno se barata iznosom od 2.372 kune po osobi. Po podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj na granici siromaštva ili ispod nje živi 19 posto stanovnika. No, kada bi se iz prihoda stanovištva izuzele mirovine i socijalna primana, stopa rizika od siromaštva bila bi 44,4 posto. A to znači da u Hrvatskoj postoji baza od nekih dva milijuna ljudi na koje se može računati da ih se može mobilizirati za razne socijalne prosvjede.

Ipak, ta je računica na slabim temeljima i mogu se kladiti da organizatori prosvjeda 'protiv korporativne pohlepe i utjecaja kapitala na politiku' , koji  je najavljen za tjedan dana, od tih dva milijuna ljudi jedva da mogu računati na njih nekoliko stotina. U društveno-socijalnom smislu, Hrvatska se ne dijeli na siromašne i bogate, već su naše podjele sasvim drugačije.  

Prva je podjela Hrvatske na one koji imaju posao i na one koji ga nemaju. Između te dvije kategorije nije moguće povući granicu siromaštva budući da dobar dio onih koji rade imaju kudikamo manje prihode od dobrog dijela onih koji ne rade. Tu dolazimo do druge podjele, koja u najvećoj mogućoj mjeri determinira stvarne razlike. Radi se o podjeli na onaj dio stanovništva koji na bilo koji način ima materijalne koristi od države i na onaj od kojega država ima materijalne koristi.  Iako većina stanovništva, bez obzira u koju od ove dvije skupine pripada, te podjele nije osviještena,  upravo ta podjela u najvećoj mjeri određuje naš društveno-socijalni položaj. 

Koja bi od te dvije skupine trebala imati interes za sudjelovanje u prosvjedima protiv korporativne pohlepe i utjecaja kapitala na politiku? Niti jedna. Ona skupina koja je blizu državnim jaslama, a koju neki nazivaju 'korumpiranim skupinama stanovništva',  po difoltu ne želi ništa mijenjati, a najmanje ne postojeće društvene odnose. Druga skupina, ona koja puni proračun, zainteresirana je za promjene ali ne na način da se smanji već da se poveća utjecaj kapitala, odnosno realnog gospodarstva,  na politiku. Korporativna pohlepa? Što je to u hrvatskim uvjetima? Ne bih ulazila u raspravu s onima koji na to odmah upiru prstom na banke i njihovu zaradu u vrijeme krize. Nema ni potrebe više lamentirati o tome kako nije hrvatski problem korporativna već politička pohlepa. No, prosvjedi nisu usmjereni protiv političara, a da i jesu, opet se ne bi skupilo više prosvjednika nego što ih se Zagrebom šetalo rano proljetos. Gdje ima pohlepnih političara ima i mrvica koje padaju s njihova stola. Što više pohlepe, to više i mrvica. 

Iako smo svi više ili manje, stvarno ili samo po vlastitoj percepciji, u Hrvatskoj siromašni i imamo svi dobrih razloga za prosvjedovati protiv toga, prosvjedna roba koju uvozimo iz najrazvijenije zemlje svijeta u nas naprosto ne može imati prođu. Hrvatska prvo mora stvoriti uvjete u kojima će se s vremenom pojaviti problemi korporativne pohlepe i utjecaja kapitala na politiku da bi mogla prosvjedovati protiv njih. Prosvjed kakav je Hrvatskoj potreban, za promjene u ekonomskoj paradigmi, zakazan je za 4. prosinca. Međutim, za sada nam je ponuđeno samo ono protiv čega možemo 'prosvjedovati' na parlamentarnim izborima, ali ne i za što. Protiv koga ili čega ćemo prosvjedovati ako se nakon 4. prosinca ništa ne promijeni?