U Ministarstvu poljoprivrede evidentirana dva genijalca

Prije nekih desetak godina moja su djeca u trećem osnovne savladavala lekciju koja se zvala Moj zavičaj. Učili su da je u njihovu zavičaju osobito razvijeno stočarstvo.  Moje primjedbe učiteljici razredne nastave da mi se baš nekako ne čini da Zagreb živi od razvijenog stočarstva, štoviše da  bih se mogla kladiti da na širem području grada nema prebite krave , nisu bile prihvaćene. Dotična je učiteljica, naime, bila autorica udžbenika u kojem je crno na bijelo pisalo to sa stočarstvom u Zagrebu, a koji  se primjenjivao samo u dotičnoj školi, u samom centru Zagreba.

Ovih se dana možemo uvjeriti da dotična učiteljica nije bila usamljena u svojoj tvrdnji od čega pretežito žive Zagrepčani. Vidimo da i u Ministarstvu poljoprivrede ima barem jedan genijalac koji smatra da u Zagrebu ima dovoljno kumica koje prave sir i vrhnje na svojem gospodarstvu i prodaju ga na zagrebačkim tržnicama. Taj je genijalac autor ili autorica jednog vrlo, vrlo opsežnog zakonskog propisa – Pravilnika o vođenju Upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registriranja i odobravanja objekata u poslovanju hranom. Imate li dovoljno vremena i volje, među bezbrojnim odredbama tog Pravilnika pronaći ćete i jednu koja kaže da se kratkotrajni proizvodi od mlijeka, koji se proizvode u malim količinama, smiju prodavati samo na području vlastite i susjedne županije.

Pravilnik je napisan i objavljen još 2008. godine i da je itko bio u stanju savladati sve njegove odredbe u dvije godine, sporna bi se odredba o zabrani prodaje sira i vrhnja u županiji koja nije niti matična niti susjedna počela primjenjivati  barem još prije dvije godine. No, netko se toga prisjetio tek sada, moguće potaknut potpisivanjem ugovora o ulasku Hrvatske u EU, odnosno svim onih pričama o tome kako će nestati sve granice kretanju roba i ljudi. Uglavnom, netko se prisjetio tog Pravilnika i odlučio od 1. siječnja 2012. godine zabraniti kumicama koje nisu iz Zagreba ili Zagrebačke županije prodavati sir i vrhnje na zagrebačkim tržnicama.
Hvala Bogu, pa u Ministarstvu poljoprivrede nije samo jedan, već postoje barem dva genijalca.

Pa je ovaj drugi genijalac ili genijalka u zadnji čas spasio/la stvar inovativnim tumačenjem pojma 'susjedno'.  Ispalo je tako da su u smislu provedbe ovog  Pravilnika Grad Zagreb i Zagrebačka županija jedna jedinstvena županija te da ta jedinstvena županija ima šest susjednih županija iz kojih kumice i dalje smiju nositi sir i vrhnje na zagrebačke tržnice. Trećeg genijalca u Ministarstvu poljoprivrede još nema, a da se je pojavio znat ćemo onog trena kada se netko dosjeti da bi tu bedastoću, koja u najmanju ruku ograničava slobodu tržišnog natjecanja, trebalo izbaciti iz Pravilnika.