U obranu Dijane Čuljak Šelebaj

Jedna nesmotrena rečenica HTV-ove urednice Dijane Čuljak Šelebaj, ona da gosti iz BiH samo zauzimaju mjesta na plažama, izazvala je lavinu reakcija u svim božjim novinama u Hrvatskoj. Ugledni su se kolumnisti bacili na tu rečenicu kao gladni psi na sočnu kost i temeljito je oglodali sa svih strana. Plahte i plahte novinskih stranica utrošene su na analizu te rečenice sa svih mogućih aspekata. Osim jednog. Ni u jednom se teksu nije govorilo o tome da je kolegica Dijana Čuljak Šelebaj možda barem djelomično bila u pravu. Da je samo nesmotreno uperila prst na samo jedno emitivno tržište hrvatskog turizma.

U ovosezonskoj euforiji oko broja turista koji su u srpnju stigli na Jadran malo tko se bavio time koliko turisti ove sezone troše. Štoviše, prvi put u povijesti hrvatskog turističkog novinarstva mogla su se čuti i suprotna razmišljanja tipa "nepristojno je pitati goste koliko troše" i tome slično. No, upravo se o tome radi. Turizam je industrija koja ovisi o tome koliko gosti troše a ne o tome kolike su gužve na plažama. A ovogodišnji se turisti očito i nisu baš iskazali potrošnjom. Državni je zavod za statistiku objavio da je maloprodaja u srpnju nominalno bila ravno jedan posto veća nego u srpnju prošle godine. U tome je dobra vijesti jedino to što je to prvi rast u maloprodaji nakon 21 mjeseca uzastopnog pada. Sve ostalo što možemo isčitati iz tog podatka je čisto razočaranje. Jedan posto?! I to u odnosu na lanjski srpanj, koji je imao pad od 14,5 posto u odnosu na predlanjski. No, dobro, zanmarimo sada lanjsku osnovicu i upitajmo se kakva je korist od tih milijuna turista za hrvatsku maloprodaju? Gotovo nikakva. Tim više ako se zna da je veći dio turista smješten u privatnom smještaju i kampovima nego u hotelima. Što jedu? Što piju? Kao i svih prethodnih godina, ono što donesu sa sobom.

E, sad. Na to se nadovezuje pitanje zašto oni to čine? Zašto turisti, kako oni iz BiH, tako i oni iz drugih zemlja, uključujući Njemačku, Austriju i Italiju dolaze u Hrvatsku punih prtljažnika hrane? Vjerojatno stoga što znaju ili barem vjeruju da im je to jeftinije. Percepcija Hrvatske za turiste koji u nju dolaze je da je to zemlja u kojoj su cijene u trgovinama bitno više nego u njihovim zemljama. I to je dobrim dijelom točno. Osobito kada se radi o trgovinama duž obale, pogotovo na otocima. Uzgred, htjela bih iskoristiti prigodu i cijelom svijetu objaviti da u tom smislu Krk više nije otok. Ako govorimo o cijenama u trgovinama, Krk je prestao biti otokom prošlog ljeta kada je na njemu otvoren Super Konzum. Od tada su na Krku prestale važiti "otočke" cijene. Jaka konkurencija učinila je ono što tridesetak godina nije uspio most koji Krk povezuje s kopnom.

I kada dođete do toga da turisti u hrvatskoj maloprodajnoj mreži malo troše prvenstveno zbog toga što se ulaskom u nju osjećaju opljačkanima, dođete i do toga da je i jedan posto rasta zapravo iznenađenje. Rast maloprodaje u ljetnim mjesecima niti je ove godine pratio mnogo veći rast broja gostiju niti će ga pratiti ubuduće, sve dok je trgovina takva kakva je. Bez prave međusobne konkurencije koja bi drastično djelovala na širinu ponude i na cijene kakve su u zemljama iz kojih nam turisti dolaze. Dakako, konkurencije ima sasvim dovoljno u većim gradovima. Ali turisti svoju percepciju o hrvatskoj trgovini ne grade prema šoping centrima u Rijeci i Splitu, već prema trgovinama u neposrednoj blizini plaža. A tamo su tretirani kao ovce za šišanje. Njihov je odgovor na takav tretman posve logičan - ne daju se šišati. I zato od svih tih milijuna turista u srpnju imamo ciglih jedan posto veći promet u maloprodaji nego lani u srpnju.