Varanje na sitno i na široko

Uvjeravaju me prijatelji iz Slovenije da hrvatska ekonomija nikako ne može propasti jer ima turizam. Oni su oduševljeni boravkom na hrvatskom dijelu Jadrana i ukazuju mi na sve bolju, veću i kvalitetniju ponudu. Osobito ih se ove godine dojmio kombi koji dva puta tjedno od vrata do vrata nudi svježu ribu. Kupili su nekoliko litara domaćeg maslinovog ulja i više vrsta ovčjeg sira te meda koji će ponijeti sa sobom kući. Svakog dana kupuju šljive od barbe na plaži. U roku od tjedan dana za te su stvari potrošili gotovo tisuću kuna. Ni za jednu nisu dobili račun.

Očekivanja od turizma ove su godine osobito velika u cijeloj zemlji. Svi se mi nadamo da će nam bogata turistička sezona barem malo ublažiti nevolje koje hrvatsko gospodarstvo prolazi zadnjih godina, da će stvari krenuti nabolje. Obični ljudi, koji za to imaju priliku, dali su si truda da svoja niska primanja malo poprave s kojom košarom ubranih šljiva, s svježe ulovljenom ili kupljenom morskom ribom ili pak s djevičanskim ili miješanim maslinovim uljem. Turisti ne pitaju koliko košta. Domicilno će stanovništvo malo lakše podnijeti rast rate kredita u 'švicarcima', a treba i prikupiti nešto novaca za legalizaciju bespravno izgrađenih kuća. Što ima loše u tome da se malo zaradi tako što će se pomiješati obično biljno ulje s industrijskim maslinovim, uliti u rabljene staklene boce i prodavati turistima po sto kuna za litru? 

Iako je takav način 'poslovanja' dvostruko nemoralan, jer se istovremeno varaju kupci i država, nitko ne vidi ništa loše u takvom načinu popravljanja standarda. Varanje je u svim porama društva, svaki dan na naslovnicama novina imamo neki novi slučaj zamračivanja milijuna i milijuna i kuna i eura, pa nećemo valjda onda plakati nad tim što je netko zaradio koju kunu prodajući 'fake' maslinovo ulje turistima, koji su ionako ovamo došli trošiti.

Koliko pamtim, otkako je neovisne hrvatske države, samo je jednom, negdje '90-tih godina, provedena jedna kampanja sa sloganom 'porez plaćamo državi koju volimo', ili tako nekako, i to je bilo jedini put da je država pokušala utjecati na promjenu općeusvojenih stavova o tome da je varanje o.k. Nakon toga je država digla ruke, stigla je garnitura političara koja je varanje i pljačku dovela do neslućenih dimenzija, obični ljudi su na to oguglali i prihvatili varanje kao način života. A kada je to postao način života, nema više te vlasti koja će ga preko noći promijeniti.

Na konferenciji za novinare održanoj nakon poptisivanja Sporazuma o zajedničkom izlasku na izbore 'kuriku koalicije), šef HNS-a Radimir Čačić je izjavio da ' vrijeme u koje ulazimo traži sasvim drukčiju politiku, sasvim drugu vladu i sasvim druge ljude. Ova koalicija je zasnovana na drugim političkim temeljima, na drugim moralnim i ljudskim vrijednostima i na tome će graditi sasvim drukčiju vladu...'.

Problem je, međutim, sada već i u tome što Hrvatskoj ne samo da treba nova i drugačija vlada, ma čija ona bila, nova i drugačija gospodarska politika, ma tko je provodio, već i  drugačiji narod, budući da ne može biti nov. Hoću reći, totalno poremećen sustav vrijednosti uhvatio je tako duboke korijene u najširim masama da za prosperitet više neće biti dovoljno samo imati i najbolju vladu na svijetu ako se neće promijeniti i naše ponašanje na svakom koraku. A mijenjati ponašanje i stavove cijele nacije neće biti moguće samo kaznama već će to zahtijevati mnogo truda sustavnim kampanjama i edukacijom, po istom modelu po kojem se trenutno provodi kampanja za EU.