Veza za jednu noć

Mogla je to biti jedna sjajna priča. Obojica su u biznisu s igračkama, generacijski su blizu, svjetonazori su im slični, iskustva im se podudaraju, kada govore o poslu koriste iste izraze... Ma, gotovo da ne mogu biti podudarniji.  Napokon, kada je jedan ostao bez novca, drugi ga je imao. I bio spreman uložiti ga. Na prvu, profitirala su obojica. Jedan se mogao vratiti na put slave i uspjeha, drugi s njega nije ni sišao.

Samo pet mjeseci nakon toga Goranko Fižulić i Slobodan Vučićević  posredno objavljuju kraj partnerstva. Priča je očito počivala na mnogo labavijim temeljima nego što se je mislilo. Po onome što se sada može isčitati, Fižulić i Vučićević uletjeli su u partnerstvo bez dovoljno promišljanja o tome je li im to pametno, žele li to i jesu li se spremni nositi s posljedicama koje će iz toga proizaći. Ponijeli su se poput para koji se ludo zaljubio na prvi pogled i odmah odjurio u Las Vegas vjenčati se, a onda iskoristio prvu priliku za razvod.

Prilika za raskid Fižulića i Vučićevića pokazala se odmah nakon što je istekao rok do kojega je Vučićević trebao Fižuliću isplatiti zadnju dogovorenu tranšu.  Da je do tog trenutka sve „štimalo“ i da je istina da je Vučićeviću iznenada ponestalo novca, njegov bi partner sigurno pričekao neko vrijeme prije nego što bi s kašnjenjem izašao u javnost.  Očito je da je puklo već prije, moguće i na samom početku, pa se samo čekalo kada će se i zbog čega suradnja prekinuti.

Iz sadašnje perspektive gledajući,  Fižulić i Vučićević u partnerstvo su ušli na brzinu i brzopleto. Moguće je da su jedan drugog uvjeravali da će neke stvari rješavati u hodu, a da se kasnije uspostavilo da niti ono što je bilo stavljeno na ugovorni papir nije bilo razrađeno na obostrano zadovoljstvo. Prisjetimo se samo koliko je vremena poljskoj kompaniji lani trebalo da odustane od ulaganja u Magmu, a kako je brzo u igru uletio Vučićević.  Prebrzo se sve odigralo da bi ispalo dobro i povoljno za obje strane. Izgleda da je nakon par mjeseci i jednome i drugome dozlogrdilo ono što su na brzinu stavili na ugovorni papir.
Šteta, jer je to mogla biti jedna sjajna priča i za Fižulića i za Vučićevića.   Sada je pitanje samo jesu  li se njih dvojica u međuvremenu zakačili samo na razini poslovnih odnosa ili je to preraslo i u sukob na osobnoj razini. Jer, ukoliko su se razmimoišli u tumačenju ugovora kojeg su sklopili prije nešto više od pet mjeseci, još uvijek mogu sjesti za stol i napraviti nov ugovor. Ali ukoliko je  došlo do toga da međusobno mogu komunicirati samo putem odvjetnika, onda Fižulić mora tražiti novog strateškog partnera.