Zelene laži

Ne vjerujem anketama o preferencijama u kupnji. Ljudi anketarima uglavnom govore ono što misle da je poželjno misliti i činiti, a ne ono što stvarno čine. Ljudi smatraju da je 'in' kupovati ekološke proizvode pa onda u anketama izjavljuju da to i čine. Tako je po istraživanju agencije Hendal i portala JaTrgovac, provedenog u ožujku na uzorku od 400 ispitanika, 47 posto anketiranih izjavilo da kupuje ekološki uzgojenu hranu. Još zanimljivije, pola od njih tvrdi da ekološke proizvode najčešće kupuju u super ili hipermarketima te specijaliziranim trgovinama.

Po tome ispada da se otprilike četvrtina hrvatskih potrošača gura oko polica na kojima su sparušene mrkvice, piknjaste jabuke i zakržljali krumpiri po cijenama kao da su proizvedeni u Norveškoj. U supermarketu u kojem redovito kupujem, naprotiv, ne vidim da se kraj takve police itko zadržava, ali zato je redovito gužva oko blistavo sjajnih rajčica apsolutno iste veličine i oblika, krasnih velikih krumpira niske cijene i jabuka neujednačene kvalitete po akcijskoj cijeni. I zato i tvrdim da ljudi anketarima naprosto lažu.

Drugi mi je dokaz toj tezi to što u spomenutoj anketi 41 posto ispitanika izjavljuje da nema povjerenja u ekocertifikate, odnosno da ne vjeruju da su podaci sa certifikata vjerodostojni. Stara je stvar da onaj tko laže ne vjeruje da drugi govore istinu. Ispada da oni koji žele kupovati ekološki proizvedenu hranu to ipak ne čine, ne stoga što ne bi bili spremni sparušenu mrkvicu platiti dvostruko više od lijepe, svježe neekološki uzgojene mrkvice, već stoga što ne vjeruju ekocertifikatu. Super!

Naravno, stvar je samo i jedino u cijeni. U laži da kupuju ekološke proizvode dijelić je istine, a to je da bi rado kupovali ekološki uzgojenu hranu kada bi ona bila jeftinija. U tom slučaju se ekološki uzgojene mrkvice u mom supermarketu ne bi stigle sparušiti od stajanja. No, za cijenu koja će biti prihvatljiva i za proizvođača i za kupca potrebne su određene količine proizvodnje. Podaci govore da Hrvatska ima tek nešto više od 14 tisuća hektara na kojima se proizvodi hrana po ekološkim načelima, što je tek 1,3 posto svih poljoprivrednih površina. Kao i obično, i po tome smo na dnu europske ljestvice.

Prodaja ekološke hrane na svjetskom je tržištu dosegla godišnju vrijednost od oko sedam milijardi eura, od čega polovica otpada na Europu. Hrvatska je tu i po proizvodnji i po prodaji neznatan faktor, ma koliko se ljudi u anketama izjašnjavalo kako kupuje upravo takvu hranu. No, upravo je u tim malim zelenim lažima golem potencijal i za proizvodnju i za trgovinu. Ljudi sada govore da kupuju ekološku hranu, ali to ne čine. Osobito ne u supermarketima i hipermarketima. Ako pak govore, znači da bi to htjeli činiti samo ako bi si to mogli priuštiti.

Stoga, iako ne vjerujem da rezultati ovakvih anketa daju stvarni prikaz stanja na tržištu, vjerujem da daju stvarni prikaz stanja kakvo bi anketirani htjeli da je. Drugim riječima, kada bi ponuda bila odgovarajuća, i kvalitetom i cijenom, i prodaja bi bila mnogo veća. Pa ako je ova anketa motivirala nekog proizvođača da se preorijentira na ekološki uzgoj, treba je samo pozdraviti.