Kako je Igor Rudan u Lideru uzdrmao libertarijance i zapalio mreže

Lider je 24. svibnja 2019. objavio intervju s akademikom Igorom Rudanom koji je izazvao neviđene reakcije. Tiskano izdanje je rasprodano, a virtualni prostor bio je zatrpan komentarima i opservacijama na Rudanov račun.

U intervjuu Liderovu uredniku Vanji Figenwaldu Rudan je odao počast kapitalizmu, ali dodao i da je vrijeme da počnemo razmišljati lijevo i planski, što je, naravno, odmah završilo u naslovu: Svaka čast kapitalizmu, ali sad je vrijeme da počnemo razmišljati lijevo i planski. 

Libertarijanci su se osjetili ugroženima

Figenwald se kasnije prisjetio da je ta njegova tvrdnja izazvala opću pomutnju među malom, ali tada još glasnom, ekipom domaćih pobornika vrlo liberalnog pristupa ekonomiji koja je, frapirana tom izjavom, počela prozivati Rudana po društvenim mrežama zbog onoga što je, valjda, doživjela kao poziv na ustanak boljševičkog tipa i rušenje presvetoga kapitalizma.

Stvar je, naravno, ipak kompleksnija i čitanje cijelog intervjua otkriva da je, pogotovo gledano iz današnje perspektive, znanstvenik svjetskoga glasa zapravo postavio pitanje koje će tek malo kasnije postati jedno od središnjih u promišljanjima modernoga kapitalizma. 

Što se događalo u međuvremenu

Tek će nekoliko godina kasnije postati jasno da pitanje koje je otvorio nije bilo ideološko, nego – razvojno. Figenwald upozorava da se sve događalo prije pandemije: 

- U međuvremenu, ponajviše zbog pandemije COVID-19, država se vratila na velika vrata u ekonomiju, liberalni koncept kapitalizma gurnut je u drugi plan, a pitanje suživota potrošačkoga kapitalizma i očuvanja planeta postalo je tema broj jedan u ekonomskoj teoriji. 

Štoviše, nekoliko godina poslije cijeli je koncept kapitalizma guran od 80-ih godina stavljen pod mikroskop, pa su i mnogi 'šampioni kapitalizma', poznati strani menadžeri i poduzetnici, otvoreno počeli propitivati prirodu ekonomskog uređenja koje je zavladalo svijetom. 

Akademikova opširna opravdanja

Svijet te 2019. godine još nije bio spreman na trezveno i logično promišljanje sustava u kojem živimo, pa je Rudan morao proći torturu najglasnijih libertarijanskih kritičara i, očito nespreman na takve srčane reakcije, počeo na Facebooku opširno 'objašnjavati' što je zapravo mislio i što nije mislio – objašnjava Figenwald.

To naknadno objašnjavanje svodilo se na poruku da je to rekao, no nije baš tako mislio, ali donekle ipak jest…

Što je zapravo Rudan rekao

Rudan je u intervjuu rekao da nam nedostaje održiv razvoj, odnosno 'jedna globalna, uravnotežena politika održivog razvoja u kojoj se moramo dogovoriti koliko ljudi treba živjeti na Zemlji i koliko oni mogu konzumirati resursa'. Na to slijedi tvrdnja da 'to zahtijeva jedan oblik centralnog planiranja, što nas vraća lijevom poimanju ekonomije', a Rudan nastavlja: 

'Apsolutno se slažem. Svaka čast kapitalizmu, on je stvorio niz novih vrijednosti i napravio živote ugodnijima, duljima, zabavnijima, sigurnijima i zdravijima. No platili smo cijenu strahovitim zagađenjem okoliša i sada treba, nakon euforije kapitalizmom, ponovno razmišljati malo više lijevo i planski, odnosno o zajedničkom raspolaganju dobrima. U protivnom ćemo se suočiti s golemim problemima. Velik je problem kapitalizma njegova neodrživost u uvjetima ograničenih resursa.' 

Ne samo da je Rudan evidentno odao potrebnu počast kapitalizmu nego je nastavio iznositi tezu koja se danas smatra čak i pomalo dosadnim mainstreamom. Ono što je rekao prije sedam godina u međuvremenu je postalo polazna točka svake rasprave o kapitalizmu i održivosti. 

Koliko je polemičara pročitalo cijeli intervju?

Pa kako to da je intervju izazvao toliko reakcija visokog intenziteta? 

Figenwald podsjeća kako valja imati na umu da je intervju objavljen u Hrvatskoj, zemlji naviknutoj biti u svakom smislu, pa tako i intelektualnom, na repu trendova: 

- Iako je tačerističko-reganovski koncept bio na izdahu već tada, lokalnim jurišnicima nitko nije javio, stoga je njihova reakcija na te teze bila, nažalost, očekivana. Doduše, žestina je ipak iznenadila, pogotovo samog Rudana, koji je nakon podužih naknadnih objašnjenja shvatio da mora biti oprezniji u oblikovanju svojih misli i općenito razgovoru s novinarima. 

A pitanje je koliko je nervoznih polemičara uopće pročitalo cijeli intervju. Po tome se u ovih sedam godina na hrvatskoj virtualnoj sceni ništa nije promijenilo.