Investicije su dobrodošle, samo ne u moje dvorište

Više od pedeset tisuća Hrvata ranije ove godine potpisalo je peticiju protiv gradnje devetnaest megafarmi i klaonica pilića u Sisačko-moslavačkoj županiji te dodatne farme u Ivanić-Gradu. Razlog je tomu pretpostavka da intenzivan uzgoj peradi narušava dobrobit životinja te stvara emisije i otpad koji onečišćuju zrak, tlo i vodu.

Danima se ta tema povlačila po medijima jer su, s jedne strane, ulagači obećali tri tisuće radnih mjesta, a, s druge strane, postoji legitimna zabrinutost za zdravlje i kvalitetu života u okolici. Nisu hrvatski građani prvi put dignuli glas protiv projekata. Prošle se godine tako protiv gradnje solarne elektrane Gala – Obrovac Sinjski oštro pobunio sinjski gradonačelnik Miro Bulj, koji je za razlog pobune naveo blizinu izvora pitke vode i vodocrpilišta Kosinac te potencijalne negativne posljedice na prirodu.

Ne smijemo zaboraviti ni Centar za gospodarenje otpadom u Resniku, protiv kojega se prosvjedovalo prije nekoliko godina. Naime, svi u Zagrebu žele zatvoriti Jakuševec i svi svoje glasove na izborima daju opciji koja se zauzima za uređenje sustava odlaganja otpada, ali nitko odlagalište ne želi u svome dvorištu. Odnosno, kako se čini, Hrvati općenito ne žele nove projekte u svome dvorištu iako bi svi željeli investicije.

Zato se i rodio fenomen NIMBY. Iako je nastao još sredinom prošloga stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu, sada ga u punom svjetlu vidimo i u Hrvatskoj. NIMBY je skraćenica za pokret 'ne u mome dvorištu' (engl. not in my backyard). Riječ je o specifičnome društvenom fenomenu koji nastaje kada se lokalno stanovništvo protivi novomu razvojnom projektu ili gradnji objekata u neposrednoj blizini premda zna da je taj projekt koristan ili nužan za širu zajednicu. Jednostavnije rečeno, to je društveni fenomen kada javno kažete: – Trebaju nam solarke, ali gradite ih drugdje, a ne u mome gradu.