A vi bi glasovali i u drugom krugu? E, pa ne može.

Puno se očekuje od građana. Te da uz istu plaću i dalje vraćaju kredite iako kamate rastu, pa da imaju dobre poslove, zarađuju, privređuju, ali onda im se naplati veći krizni porez, pa da ne voze u alkoholiziranom stanju (dobro, ne očekuje se to od svih građana, samo od nekih), da štede jer novca nema, ali i da troše jer će povećana potrošnja oporaviti gospodarstvo, pa da znaju mjesec dana unaprijed gdje će biti 10. siječnja i uz to još predvide i drugi krug izbora. Te ovo, te ono.

Čini mi se da je to već pretjerivanje. Pogotovo zato što se nemamo na koga ugledati. Premijer se može u jednom danu smisliti da on to više ne bi radio i na njega se otkazni rok ne primjenjuje. Neki gradonačelnici, recimo, ne znaju da ne smiju voziti pijani, a ministri ne znaju koliko je novca u državnoj blagajni jer čitavo vrijeme troše iznad svojih mogućnosti. Pa se tuneli bojaju po nekoliko puta, pa se ne zna koliko košta šišanje travnjaka, niti što rade članovi nadzornih odbora u državnim poduzećima. No, birači moraju biti toliko savjesni i marljivi da bi ostvarili Ustavom zajamčena prava, pa početkom prosinca nazvati nekoliko institucija kako bi predali zahtjev za glasovanje izvan mjesta prebivališta. I to u drugom krugu. U protivnom neće moći izaći na izbore jer dva tjedna nisu dovoljna za prijavu promjene mjesta boravka.

Informatizacija javne uprave projekt je o kojem se već godinama govori. Na tome se radi. To košta (852,9 milijuna kuna samo u 2009., dok je primjerice za Ministarstvo turizma iz proračuna izdvojeno 226,6 milijuna kuna). I očito ne funkcionira. Ako se za drugi krug izbora stigne otisnuti oko 500 tisuća glasačkih listića i poslati ih na 250 biračkih mjesta u inozemstvu zašto nema dovoljno vremena za promjenu biračkog mjesta? Zato što od e-Hrvatske nemamo ni e. Ako je tako predlažem da se potrošeni novac vrati u blagajnu. Kao potrošač koji tu informatizaciju plaća ulažem prigovor. Imam reklamaciju na kupljeni proizvod. Račun je kod Šukera.